Vedrana Rudan ostavila je neizbrisiv trag: Ovo su knjige koje su obilježile njezinu karijeru

Preminula je Vedrana Rudan, književnica i kolumnistica čije je ime postalo sinonim za pisanje bez dlake na jeziku. U 77. godini, nakon duge i teške bolesti, napustila nas je autorica koja je svojim britkim, provokativnim i beskompromisnim stilom zauvijek promijenila književnu scenu u regiji. Iako je često izazivala polemike, njezina brutalna iskrenost, pomiješana s crnim humorom i dubokom empatijom za obespravljene, osigurala joj je vojsku vjernih čitatelja. Njezino tijelo je otišlo, ali njezin duh, utkan u stranice knjiga, ostaje kao vječni podsjetnik da se o istini, koliko god bolna bila, ne smije šutjeti. Ovo su samo neka od djela po kojima ćemo je zauvijek pamtiti.

Gromoglasan ulazak na scenu: 'Uho, grlo, nož'

Kada se 2002. godine pojavio njezin debitantski roman "Uho, grlo, nož", bio je to potres. Knjiga je istovremeno postala bestseler u Hrvatskoj i Srbiji, probivši sve barijere i najavivši dolazak autorice koja ne mari za konvencije. Kroz lik Tonke Babić, žene u pedesetima i svojevrsnog autoričinog alter-ega, Rudan je u glave čitatelja ulila, kako su kritičari pisali, "ogromnu količinu vitriola, sirove energije i urnebesnog humora". Bio je to monolog ogorčene i nesretno udane žene koja bez zadrške secira svoj brak, muško-ženske odnose, politiku i društveno licemjerje. Knjiga je odmah dramatizirana i prevođena, a Tonka Babić postala je glas mnogih žena koje se nisu usuđivale izreći ono što im je na duši. Rudan je pokazala da književnost ne mora biti lijepa i uglađena; može biti i vrisak.

Goran Kovacic/Pixsell

Osobna bol kao univerzalna poruka

Samo godinu dana kasnije, romanom "Ljubav na posljednji pogled" (2003.), Vedrana Rudan zacementirala je svoj status autorice koja se ne boji najtežih tema. U ovoj snažnoj ispovijesti o bračnom zlostavljanju, progovorila je iz vlastitog iskustva prvog braka. "Jesam li ja Tilda? Bila sam", napisala je godinama kasnije, prisjećajući se kako je knjigu napisala u jednom dahu. Objasnila je da je pisanje bilo katarza, ali i pokušaj da ohrabri druge žene u sličnoj poziciji. "Niste lutke, niste igračke, niste 'krive', vi ste ljudska bića koja imaju pravo na duboko disanje", poručila je. Time je temu obiteljskog nasilja, o kojoj se tada još uvijek šaputalo, iznijela pod svjetla reflektora, dajući glas žrtvama i jasno poručujući da zlo nikada ne smije ostati banalno.

Razbijanje najvećeg tabua u romanu 'Dabogda te majka rodila'

Ako je i postojalo nešto sveto i nedodirljivo, Vedrana Rudan je to sustavno preispitivala. U romanu "Dabogda te majka rodila" (2010.) okrenula se možda i najvećem tabuu - glorificiranoj figuri majke. Kroz priču o ženi koja u šezdesetoj godini još uvijek pokušava razriješiti kompleksan i bolan odnos s hladnom, distanciranom majkom, Rudan je zaronila u najdublje obiteljske traume. Djelo je, kao i mnoga druga, imalo autobiografske elemente, proizašle iz autoričinog osjećaja da je majka i nakon smrti promatra i osuđuje. Roman je postigao ogroman uspjeh, a njegova kazališna adaptacija ovjenčana je brojnim nagradama, potvrđujući da je Rudan uspjela dotaknuti bolnu točku koja je zajednička mnogima.

Život ogoljen do kosti

U svojoj autobiografiji "Ples oko Sunca" (2019.) skinula se do kraja, kako je i sama rekla. "Imam sedamdeset godina. Na naslovnici izgledam kao da imam sedamdeset... U knjizi sam se skinula do kraja. Povremeno se, oslobođena svake taštine, osjećam odlično u svojoj staroj, naboranoj, pjegavoj koži", napisala je. U knjizi je bez uljepšavanja opisala svoj put od prodavačice sladoleda na rivi i odrastanja u siromaštvu do najčitanije spisateljice u regiji. Iskreno je progovorila o djeci, unucima, ali i o tome kako je postala prva novinarka koja je dobila otkaz u novoj hrvatskoj demokraciji zbog kritiziranja Franje Tuđmana. Pokazala je, prije svega, zašto je u životu najteže i najvažnije "bez stida pogledati sebi u oči". Kroz cjelokupni književni opus, a napose u autobiografiji, podučavala je upravo toj vještini.

Goran Kovacic/Pixsell

Vedrana Rudan pisala je o svemu: o djeci kao "najdražim krvopijama", o muškarcima, seksu, starenju, politici i smrti. Uvijek je bila korak ispred, bespoštedno autentična i brutalno duhovita. Njezine rečenice bile su oštre poput noža, ali su istovremeno nudile i utjehu - spoznaju da nismo sami u svojim najmračnijim mislima. U jednom od posljednjih intervjua, upitana za posljednju poruku javnosti, rekla je u svom stilu: "Ja sam besmrtna. Smatrajte moju smrt odlaskom na područje gdje nema signala". I zaista, iako je otišla na to mjesto bez signala, njezine knjige ostaju kao najjači odašiljač, a njezin glas odjekivat će još dugo.

Ne propusti gledati prvi Voyo Original, seriju "IQ 160", od danas na Voyo!

TUŽNA VIJEST

Preminula je Vedrana Rudan, beskompromisna književnica koja je svoj odlazak sama najavila