U zabačenim bošnjačkim selima podno Šar-planine na Kosovu, stoljećima opstaje jedinstvena tradicija koja lice nevjeste pretvara u živo umjetničko djelo. Ovaj drevni obred, prepun boja i simbola, nije samo ukras, već moćna amajlija koja štiti buduću suprugu od 'zlih očiju' i osigurava sretan brak. Običaj je najduže sačuvan u selima poput Donjeg i Gornjeg Ljubinja, Manastirice i Mušnikova, gdje se i danas, iako sve rjeđe, mogu vidjeti nevjeste čija su lica oslikana zamršenim motivima. Svaka linija i svaka točka na tom licu imaju duboko ukorijenjeno značenje, prenošeno s koljena na koljeno.

Glavna svrha ovog složenog rituala jest zaštita. Prema narodnom vjerovanju, raskošno oslikano lice štiti nevjestu od uroka i ljubomore, osiguravajući da njezin prijelaz u novi život prođe bez nesreće. Bijela podloga, koja prekriva cijelo lice poput maske, služi kao platno za iscrtavanje simbola sreće. Na to platno nanose se krugovi, točkice i linije u crvenoj, plavoj i zlatnoj boji. Simbolika je ključna. Tri zlatna kruga predstavljaju neraskidivi životni ciklus: rođenje, brak i smrt, povezan zlatnim "putevima". Crveni krugovi simboliziraju plodnost, dok se vjeruje da plave i crvene točkice jamče zdravu i sretnu obitelj. Cijela kompozicija osmišljena je da prizove blagostanje i radost u novi dom.

Postupak oslikavanja traje oko dva sata i zahtijeva potpunu posvećenost i mir - nevjesta mora sjediti potpuno mirno, zatvorenih očiju, ne smije govoriti, jesti ni piti. Vjeruje se da bi čak i jedna suza mogla pokvariti crtež, što se smatralo lošim znakom za budućnost braka. Dok traje ovaj tihi obred, vani se čuje glasna glazba bubnjeva, stvarajući kontrast između svečane tišine i slavljeničke vreve. Nakon što je oslikavanje završeno, nevjesta, odjevena u tradicionalnu nošnju, ne otkriva lice sve dok ne stigne u mladoženjinu kuću. Nažalost, u modernom dobu, ovaj dragulj nematerijalne baštine suočava se s najvećim izazovom do sada: prijetnjom potpunog nestanka.