Osjećati prihvaćenost gotovo je univerzalna ljudska želja. Napokon, evoluirali smo bolje jer smo živjeli u skupinama gdje su uklapanje, povjerenje i poštovanje bili mjerilo uspjeha. Potreba za pripadanjem nalazi su duboko zapisana u našoj genetici.
"No, ponekad ta potreba zauzima središnje mjesto, a ono što drugi misle o nama poprima veću važnost od onoga što mislimo o sebi. Možemo čak analizirati svaki pogled i riječ koji nam se nađe na putu i osjećati se kao da nas netko prosuđuje i smatrati to dobrim ili lošim. Netko će proći hodnikom i neće nas pozdraviti, a mi ćemo se zacrvenjeti i osjećati nepravdu. Možda stalno želimo ugoditi ljudima, uvijek su na prvom mjestu, što nas može dovesti u situaciju da budemo iskorišteni dok lovimo pohvale. Možda se iscrpljujemo jer pokušavamo biti vrijedni, pribrani, atraktivni ii dovoljno uspješni da bismo se osjećali cijenjenima“, kaže psiholog i profesor David Sack za Psychology Today.
Što stoji iza ove tjeskobe zbog toga hoćemo li se nekome svidjeti i zašto su neki od nas toliko ranjiviji od drugih?
U mnogim slučajevima to je neka vrsta odjeka iz prošlosti. U nekom trenutku našeg života netko je možda uvjetovao svoju sklonost, to je bilo nešto za što se moramo boriti i što zapravo ne zaslužujemo. Osjećaj srama se razvija jer nismo savršeni. Poznata autorica Brené Brown, koja je puno u svojoj karijeri proučavala sram kaže u svojoj knjizi: "Zdrava težnja usmjerena je na sebe: 'Kako se mogu poboljšati?' Perfekcionizam je usmjeren na druge: 'Što će oni misliti?"
Možda su roditelji u djetinjstvu bili emocionalno ili fizički udaljeni, verbalno nasilni ili su postavili nemoguće standarde. Možda si u školi doživjela zlostavljanje. Možda si se osjećala kao da se nikada nisi dovoljno dobra u kulturi koja uvijek potiče natjecanje. Ili možda čak nemaš objašnjenje. Jednostavno znaš da se osjećaš nesigurno i nedostojno, a to te dovodi do tjeskobe i razmišljanja što drugi misle.
Svakako, željeti da se o nama misli pozitivno nije loša stvar. Svi trebamo malo svijesti o tome kako nas drugi doživljavaju kako bismo ostali uravnoteženi i znali kako utječemo na ljude. Ali previše brige o onome što ljudi misle može nas navesti da vrednujemo samo ono što drugi žele od nas, a ne ono što mi želimo i trebamo. Ironija je u tome što ono što započinje kao napor da osiguramo svoju sreću i prihvaćanje može na kraju učiniti upravo suprotno.
Promijeni svoje razmišljanje
Ako se prepoznaješ u ovome i previše se brineš hoćeš li se drugima svidjeti, postoje koraci koje možeš poduzeti kako bi imala zdraviji odnos sa sobom i drugima.
1. Nemoj izgubiti pravu perspektivu
Kaže se da bi ljude puno manje zanimalo što drugi misle o njima kad bi znali koliko drugi ljudi malo razmišljaju o njima. Istina je - svatko je zaokupljen sobom. No, ljudi često zaboravljaju da i drugi ljudi imaju svoje nesigurnosti. Ako ste zabrinuta što misli netko koga si tek upoznala, imaj na umu da i ta osoba vjerojatno razmišlja isto.