Osjećati prihvaćenost gotovo je univerzalna ljudska želja. Napokon, evoluirali smo bolje jer smo živjeli u skupinama gdje su uklapanje, povjerenje i poštovanje bili mjerilo uspjeha. Potreba za pripadanjem nalazi su duboko zapisana u našoj genetici.
"No, ponekad ta potreba zauzima središnje mjesto, a ono što drugi misle o nama poprima veću važnost od onoga što mislimo o sebi. Možemo čak analizirati svaki pogled i riječ koji nam se nađe na putu i osjećati se kao da nas netko prosuđuje i smatrati to dobrim ili lošim. Netko će proći hodnikom i neće nas pozdraviti, a mi ćemo se zacrvenjeti i osjećati nepravdu. Možda stalno želimo ugoditi ljudima, uvijek su na prvom mjestu, što nas može dovesti u situaciju da budemo iskorišteni dok lovimo pohvale. Možda se iscrpljujemo jer pokušavamo biti vrijedni, pribrani, atraktivni ii dovoljno uspješni da bismo se osjećali cijenjenima“, kaže psiholog i profesor David Sack za Psychology Today.
Što stoji iza ove tjeskobe zbog toga hoćemo li se nekome svidjeti i zašto su neki od nas toliko ranjiviji od drugih?
U mnogim slučajevima to je neka vrsta odjeka iz prošlosti. U nekom trenutku našeg života netko je možda uvjetovao svoju sklonost, to je bilo nešto za što se moramo boriti i što zapravo ne zaslužujemo. Osjećaj srama se razvija jer nismo savršeni. Poznata autorica Brené Brown, koja je puno u svojoj karijeri proučavala sram kaže u svojoj knjizi: "Zdrava težnja usmjerena je na sebe: 'Kako se mogu poboljšati?' Perfekcionizam je usmjeren na druge: 'Što će oni misliti?"
Možda su roditelji u djetinjstvu bili emocionalno ili fizički udaljeni, verbalno nasilni ili su postavili nemoguće standarde. Možda si u školi doživjela zlostavljanje. Možda si se osjećala kao da se nikada nisi dovoljno dobra u kulturi koja uvijek potiče natjecanje. Ili možda čak nemaš objašnjenje. Jednostavno znaš da se osjećaš nesigurno i nedostojno, a to te dovodi do tjeskobe i razmišljanja što drugi misle.
Svakako, željeti da se o nama misli pozitivno nije loša stvar. Svi trebamo malo svijesti o tome kako nas drugi doživljavaju kako bismo ostali uravnoteženi i znali kako utječemo na ljude. Ali previše brige o onome što ljudi misle može nas navesti da vrednujemo samo ono što drugi žele od nas, a ne ono što mi želimo i trebamo. Ironija je u tome što ono što započinje kao napor da osiguramo svoju sreću i prihvaćanje može na kraju učiniti upravo suprotno.
Promijeni svoje razmišljanje
Ako se prepoznaješ u ovome i previše se brineš hoćeš li se drugima svidjeti, postoje koraci koje možeš poduzeti kako bi imala zdraviji odnos sa sobom i drugima.
1. Nemoj izgubiti pravu perspektivu
Kaže se da bi ljude puno manje zanimalo što drugi misle o njima kad bi znali koliko drugi ljudi malo razmišljaju o njima. Istina je - svatko je zaokupljen sobom. No, ljudi često zaboravljaju da i drugi ljudi imaju svoje nesigurnosti. Ako ste zabrinuta što misli netko koga si tek upoznala, imaj na umu da i ta osoba vjerojatno razmišlja isto.
2. Propitkuj svoja razmišljanja
Ljudi često iskrivljuju realnost i mogu naškoditi svom ponašanju ili raspoloženju. Na primjer, možemo pretpostaviti najgore ili imati filter u kojem zanemaruju dobro u određenoj situaciji i obratiti pažnju samo na loše. Ili opet možemo pretjerano generalizirati i donositi zaključke. Obrati pažnju na svoje misli i preispituj ih, možda ćeš otkriti da ono zbog čega se nerviraš postoji samo u tvom umu.
3. Odustani od savršenstva
Može biti teško osloboditi se osjećaja da će te, ako samo ispraviš stvari, ljudi voljeti i diviti se. Ali ovo je beskonačna potraga, ne samo zato što je savršenstvo iluzija, već zato što ono što ljudi misle o tebi ima više veze s njima nego s tobom.
4. Upoznaj sebe
Što stvarno voliš? Što zapravo želiš? Donosiš li odluke o svojoj karijeri, vezama i razonodi jer ih želiš ili zato što ćeš ugoditi ili impresionirati nekoga drugog? Dopusti si isprobavanje novih stvari i zapitaj je: "Čime bih se bavila ili u čemu uživala da nisam toliko zabrinuta zbog osuđivanja drugih ljudi?"
5. Dopusti si ranjivost
Može biti zastrašujuće ići protiv neke skupine ljudi, progovoriti, riskirati ili se suočiti s neodobravanjem. Ali odluči što ti je važno, vjerujte sebi i kreni. Ne rastemo tako da uvijek igramo na sigurno; rastemo dopuštajući si priliku da propadnemo.
6. Dopusti da ti netko pomogne
Anksioznost koju osjećaš zbog onoga što drugi misle ponekad se može prevladati uz malo samosvjesnosti. No, u nekim slučajevima, posebno onima u kojem su traumatična iskustva temelji ili problemi s mentalnim zdravljem, stručna pomoć može ti pomoći da dođeš do glavnih uzroka. Dopusti sebi da potražiš pomoć i nemoj produljivati vlastitu patnju.
7. Budi sebi prijateljica
Teško je to učiniti u stvarnosti, ali nikada nećeš moći nikoga natjerati da mu sviđaš, bez obzira na to što uradila. Ali pogledaj s vedrije strane: to ne može nitko učiniti. Stoga prihvati da se nećeš uvijek svakome svidjeti čak i ako pokušaš uspostaviti vezu. Umjesto toga usredotoči se na cilj i postani osoba kakva želiš biti te nauči voljeti sebe, svoje vrline, ali i mane.
