Već smo vas upoznale s Alenom Stošićem i Kristinom Ćuk - likovima nove serije 'San snova' koju s nestrpljenjem iščekujemo na RTL-u. Drama, humor i ljubavne priče - sve nas to očekuje ove jeseni kada će s emitiranjem krenuti nova domaća serija na malim ekranima.
Okosnica RTL-ove serije životna je prekretnica nogometaša Alena Stošića, kojeg glumi sjajan Marko Braić, a koji će se naći u ljubavnom trokutu s manekenkom Kristinom Ćuk koju je utjelovila odlična Arija Rizvić te odvjetnicom Majom Romić koju glumi briljantna Tea Šimić.
Tea je 29-godišnja je glumica iz Gruda, a nakon završetka Akademije scenskih umjestnosti u Sarajevu, ova mlada glumica skrasila se u Zagrebu gdje vodi dramsku grupu u vlastitoj kazališnoj družini Emma, a sada je dobila i glavnu žensku ulogu u novoj seriji 'San snova' koja će se od jeseni početi prikazivati na RTL-u.
Teu smo 'ulovili' smo na prvim danima snimanja nove serije, a ona nam je otkrila sve o Maji Romić, kako izgleda jedan prosječan dan na snimanju, ali i koliko se rad na televizijskoj seriji razlikuje od rada u kazalištu.
Tko je Maja Romić? Maja je Mateova odgovorna i uspješna sestra, odvjetnica koja je nespretnošću skrivila Alenovu nesreću na procesiji. Do studija je imala viška kilograma, usto nespretna i nesigurna. Iako je vremenom 'procvjetala', Maja nikada do kraja nije preboljela svoje kilograme. Nakon što uzrokuje Alenovu nesreću, Maja zbog grižnje savjesti preuzima njegov sudski proces s bivšom djevojkom Kristinom i istovremeno upoznaje nogometaša u nekom drugom svijetlu. S obitelji Stošić povezana je i zbog svog brata Matea, kojem je Alenov otac menadžer.
Što nam možeš otkriti o svom liku – jesi li se mogla prepoznati u Maji?
Maja je po meni jedna profesionalka koja stavlja svoj posao na prvo mjesto i ono gdje se prepoznajem u Maji je da ona bježi od svog privatnog života u posao, u to neko radoholičarstvo da ne bi morala ulaziti u svakakve odnose, familijarne i ljubavne. Mislim da smo tu dosta slične. I slične smo po tome što pod svaku cijenu želimo istjerati pravdu i što se čudimo svijetu kako zapravo funkcionira. Tu smo zapravo našli tu nekakvu nit, kao da je žena pala s Marsa i da ne može vjerovati kako se ljudi ponašaju i zbog čega rade to što rade. I zanimljivo je što je odvjetnica i što joj se kao takvoj posao nameće da brani bilo koga, a ona to pokušava najčišće moguće napraviti, pa je to zabavno kako se ona mijenja s tim i kako se prilagođava raznim situacijama.
Maja je uspješna odvjetnica. Kako si se pripremala za ovu ulogu?
Za ulogu sam se pripremala čitajući seriju unaprijed, koliko su mi poslali i vadeći sve informacije o liku koje mi kažu drugi i koje ona o sebi kaže sama. Zapravo, kao i u kazalištu, tako da sam iz tih replika iščitavala kakva je ona zapravo. I upravo to što svi kažu za nju: Maja je užasno poštena. Nekima je to super, a nekima je to kao, 'bježite od Maje, ona je poštena'. A sve ostalo, najiskrenije, bez obzira što sam si ja napisala biografiju, zapravo se iz scene u scenu lik izgrađuje u odnosu na druge, tako da je najzabavnije doći na set i unutar situacija vidjeti kako se ona ponaša. A ono što ona želi sam nekako zaokružila na tu pravdu.
Kako izgleda jedan prosječan dan na snimanju?
Na setu je super, jako je živo, snima se zapravo dosta brzo i ljudi su fokusirani. Tek je počelo pa smo svi jako entuzijastični, tako da stvari zaista idu dosta lagano. Jedan tipičan dan izgleda tako da dođete dosta rano, već se zorom budite, istuširate se, dođete ovdje u makeup, obučete kostim, malo ponovite tekst dok se rješava tehnička postavka scene i ulijećete u scenu. U danu možemo imati između 1 i 15 scena, a to će kasnije i rasti. Ponekad smo tu par sati, a ponekad cijeli dan, ali baš cijeli dan.
Kakva ti je ekipa – znaš li neke kolege od prije?
Što se tiče ekipe iz serije, zapravo sam znala većinu ljudi koji su snimali u Sarajevu - Dina Rogić, Marko Braić, Nadia Cvitanović i neke ljude znam iz viđenja i iz kazališnih krugova. Dosta ima moje generacije tako da se barem tako znamo.
Koje su, po tebi, najveće razlike između rada u kazalištu i rada na televizijskoj seriji? Postoje li neke prednosti kad je u pitanju televizija?
Prednosti rada na televizijskoj seriji u usporedbi s kazalištem su brzina kojom ti moraš odigrati nešto, odmah te se baca u hladnu vodu jer dobiješ tekst, ideš na set i ne snima se po redu nego snimaš npr. 20. pa 5. epizodu i sve ide tako na skokove tako da se trebaš držati te neke glavne okosnice oko svog lika pa sad što se dogodi u svakoj situaciji. A u kazalištu sjedneš od nule i ideš korak po korak. Naravno da se to sve u jednom trenutku može srušiti pa se ide ponovno što je vjerojatno prednost kazališta. To i to što je sve nekako više u tvojoj moći i na kraju si ti pred publikom živ, a ovo je nešto sasvim drugo. Tu pred publiku ide nešto što se u montaži izabere, a ne ono što mi ponekad mislimo da je najbolje. Ali doduše, i u kazalištu nas nekad unutarnji osjećaji prevare, ali na kraju je sve to za publiku - bilo preko ekrana ili neposredno uživo.
Što ti se najviše sviđa u radu na ovoj seriji? Po čemu se razlikuje od nekih drugih domaćih serija koje smo dosad imali prilike gledati na TV-u?
Moram priznati da sam zasad primijetila neke tehničke stvari koje čine sliku puno razigranijom, nije statična tako da dobiva taj neki kaos zbog kamere koja se stalno kreće oko nas. Mislim da je serija snimana na puno hrabriji način nego što smo navikli, a što se tiče glume - stvarno nam daju ogromnu slobodu tako da mislim da će to izgledati dosta spontano i da ćemo tako postići odličan humor. Ja se nadam, tako ja nekako vidim ovu seriju - i likove s kojima se dosta ljudi može poistovjetiti, a ako ne s likom, onda sigurno s nekom situacijom.
