Čovjekov najbolji prijatelj dolazi u raznim bojama, oblicima i veličinama, a jedna od ljudima najomiljenijih vrsta je japanska akita. Najpoznatija akita je pas imena Hachiko, čija priča ne samo da je zaslužila svoj vlastiti film, već je dobio i dva spomenika. Istražili smo sve što te zanima o japanskoj akiti - jednoj od najvjernijih vrsta pasa.
Karakteristike japanske akite
Prije desetak godina, dvije japanske pasmine osvojile su srca ljubitelja pasa: Shiba Inu i Akita Inu. Japanska akita stekla je ogromnu popularnost nakon filma "Hachiko: Priča o psu", gdje je ova plemenita pasmina osvojila pažnju cijelog svijeta. I shiba i Akita su obično smećkaste ili crvenkaste boje s karakterističnim bijelim oznakama, no postoji jedna ključna razlika – Akita Inu je znatno veća. Dok većina japanskih pasa spada u niže visinske kategorije, Akita je izuzetak. S visinom od 61 do 66 centimetara i težinom od 30 do 40 kilograma, ona je pravi div među japanskim psima.
Akita Inu odanog je i zaštitničkog temperamenta zbog čega je često biraju obitelji s djecom. Voli hladno vrijeme, često se linja, odnosno mijenja dlaku pa zahtijeva svakodnevno češljanje. Dobra je stvar što ne traži previše dugih šetnji, no kvalitetan 'force free' trening je za nju, kao i za svakog psa, ključan. Voli biti među ljudima i brzo dobiva njihovu naklonost, ali nije za one koji su često izvan kuće. Ukratko, s akitom treba jako puno strpljenja, ali ljubav koju joj daješ vraća deseterostruko.
Osim japanske, postoji i američka akita
Japanska akita, logično, potječe iz Japana, no kad su se davno ovi psi dovezli u Ameriku, postojala je snažna želja za većom inačicom iste pasmine. Budući da ih je osvojila temperamentom, akitu su križali s većim pasminama poput ovčara. Zato je sada prisutna i američka akita koja, osim što je veća od japanske, ima širu glavu s manjim očima. S druge strane, japanska akita ima bademaste oči i užu glavu, a uši su joj trokutaste i uspravne. Također, američke akite često dolaze u tamno smeđoj kombinaciji boja. Još jedna zanimljiva stvar je to što akita dolazi i u bijeloj boji - iako takvu rjeđe viđamo na našim prostorima.
Prema legendi, samuraji se reinkarniraju u - pse!
Ako si imalo upoznata s japanskom kulturom i predajom onda vjerojatno znaš da su samuraji glasili za najdiscipliranije ratnike. Imali su svoj kodeks, no izgleda da im je u svemu tome uzor bila - japanska akita. Kako drže da je ova pasmina staložena i dostojanstvena tako se još prije više stoljeća počela širiti legenda da su se preminuli samuraji reinkarnirali u pasji oblik. Ovaj je pas za njih imao božansko značenje, a nevjerojatno je da su čitavih pet stoljeća samo samuraji smjeli posjedovati akite.
Akita je bila simbol prestiža
Akite su u jednom dijelu japanske povijesti pripadale samo samurajima, a u drugom, samo bogatima. Ova je pasmina bila pravi simbol prestiža pa je nije mogao imati nitko tko ne pripada najvišoj klasi. Još jedan dokaz aktina iznimnog statusa u društvu jest činjenica da bi svatko tko bi na bilo koji način naudio ovom psu, završio u zatvoru. I danas stvari ondje slično funkcioniraju, dok u Europi nema takvog kažnjavanja. Takva pomama bogatih za ovim psom dovela je do skorog nestajanja ove vrste pa su državnici napravili sve kako bi je sačuvali.
Akite su se poklanjale predsjednicima
Koliko su akite obilježile japansku povijest najbolje dokazuje činjenica da su japanski političari ove pse poklanjali političarima drugih zemalja - u svrhu zahvale i dobrih odnosa. Manje je poznato da su Japanci jednu akitu prije deset godina darovali ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu! Uz to, ova je pasmina jedna od šest koju smatraju nacionalnim blagom. Ostalih pet su Shiba, Hokkaido Inu, Kai Ken, Kishu Inu i Shikoku.
Helen Keller ih je dovela u Ameriku
Rijetko tko nije čuo za Helen Keller, američku književnicu i aktivisticu iz zajednice gluhih. No jesi li znala da je upravo ona dovela prvu akitu u Ameriku? Davne 1937. godine Keller je posjetila Japan kako bi proširila svoje djelovanje te je za poklon dobila jedno štene japanske akite koja se zvala Kamikaze-Go. Bila je oduševljena odanošću svog ljubimca te se lijepa riječ proširila Sjedinjenim Američkim Državama. Kasnije je krenuo američki boom za ovom pasminom i svi su je htjeli imati.