Gledam sa sjetom film iz zlatnog doba Hollywooda u kojem markantni muškarac ulaštenih cipela, friško obrijanog lica i uredne frizure, diskretno namirisan - osjetim i preko ekrana, u restoranu odmiče stolac i pridržava bundu lijepoj ženi u svilenoj haljini s kojom namjerava večerati i piti fina vina. Njegov ukus za vina i za žene je istančan, manire izbrušene… Ona se kraj njega osjeća kao dama. On vlada situacijom i time pokazuje da i inače u životu za sve ima rješenje. Snalazi se u tom restoranu, kraj nje, kao riba u vodi. Kasnije će je odvesti kući, neće joj stavljati ruku na bedro i naskakati na nju na suvozačkom sjedalu, pozivati se na još jedno piće i žicati seks, nego će joj sutra poslati cvijeće.
Na posljednjem spoju na kojem sam bila, ja sam platila večeru, nakon koje je on u autu tražio desert! Predlagao je da ga pojede u mom stanu ili na obližnjem parkingu. Nisam očekivala da mi pridrži kaput - pravo krzno već dugo nije popularno pa nemam bundu koja teži kao omanje tele i ne trebam pomoć pri skidanju ili oblačenju, niti sam očekivala da nam naruči vino. Ali ono što jesam očekivala bilo je da makne mobitel sa stola, ne odgovara na poruke dok je sa mnom i ne ubacuje se u riječ. Iskreno, očekivala sam i da plati večeru i ostavi konobaru napojnicu, ali to se nije dogodilo. Stigao je račun, on ga je uzeo u ruke, izanalizirao svaku stavku, iskomentirao cifru, rekao da ćemo platiti svatko svoj dio, a meni je to bilo toliko bezveze pa sam uzela račun, rekla mu da nas ja častim i riješila sve s konobarom. On u tome nije vidio apsolutno nikakav problem, a ja se više nisam vidjela u nikakvoj kombinaciji s njim.
Jesam li samo naletjela na nepristojnog škrca ili je to neki novi modus operandi, ne bih znala, ali što jest, jest, alergična sam na škrtost. Škrtost i kavalirstvo za mene nikako ne idu zajedno. Lijepo je da je frajer kavalir, ali može i bez toga proći, samo da nije škrt... Hajde da se maknem od tog mog neslavnog spoja. Tip je bio totalno bezveze i žalibože vremena.
No, pravim kavalirima danas nije lako. Vremena su se promijenila i zaista razumijem dečke. Teško je biti kavalir danas kada su cure emancipirane i ponosne na to. Da se razumijemo, mislim da je to sjajno. No, isto tako smatram da se ne treba naljutiti na kolegu koji ti otvori vrata, a tome sam svjedočila. Bilo mi ga je, jadnička, toliko žao kada sam vidjela kako ga je kolegica izribala i održala mu uz uredsku instant kavu instant lekciju o ravnopravnosti spolova i svemu onome što je nama ženama naša borba dala. Pokunjio se, čak i ispričao dotičnoj, zbog svoje kavalirske geste. Apsurdno! Kako onda očekivati da će idući put pridržati kaput djevojci s kojom izađe na večeru? Pomislit će: "Možda je i ona žena novog kova baš poput moje borbene kolegice. Pustit ću joj da plati račun, da se ne bi uvrijedila". Ona će na to pomisliti: "Koji s…nja sjedi nasuprot mene. Gdje su nestali kavaliri?", ne shvaćajući da joj upravo jedan takav, zatomljujući u sebi muškost, odgoj i manire, iz poštovanja prepušta da plati račun i sama sebi otvori vrata od restorana.
Zbog kulturoloških promjena u kojem nova pravila ponašanja između muškaraca i žena još nisu definirana, neke ljubavi možda gube šansu. Kavaliri nisu nigdje nestali. Daj im malo vremena da se snađu i pohvataju konce. Nije im lako u novom poretku stvari. Da se razumijemo, onaj moj s početka priče nije bio kavalir, već budala. Budale zaboravi. Ako te ne gleda u oči dok pričate, upada ti u riječ, čačka po mobitelu dok večerate ili vrijeđa konobara, skrati večeru, plati i otiđi kući gledati sitcome.