Dok šetaš, osjetila primaju podražaje sa svih strana. Žarka žuta, narančasta i smeđa svuda su oko tebe, a u nosnicama se, od prozora do prozora izmjenjuju mirisi pečenih paprika, ajvara, pinđura, džema od šljiva ili bobičastog voća, reski miris octa u kojem će se kiseliti krastavci, luk, cikla.
Možda i ti, kako mnogi ovih dana, nosiš ulicom teglice u kojima su upakirani ljeto, ljubav i trud mame, bake, svekrve ili nadobudne prijateljice koja je odlučila prvi put ispeći ajvar, a guleći paprike i gledajući u smežurane prste, bezbroj puta poput mantre ponavljala: 'Što mi je ovo trebalo'. No, kod je napokon potegnula kuhačom po loncu i razdijelila ajvar na dvije strane, kao što je davnih dana Mojsije udario štapom i razdijelio Crveno more, znala je da će isto ponoviti i dogodine.
Ima nešto u spremanju zimnice što se ne može platiti novcem. Nikada ju nećeš raditi samo za sebe, već za one koje voliš. I zaista ispada da njezin ključni sastojak nije dozrelo voće i povrće ili tajni začin, već čista ljubav koja se očituje kroz uloženi trud. Na koncu će te vrijedne ruke koje su spremale zimnicu, teglice pune ajvara, džemova, paprika, krastavaca, kuhane rajčice, poredati po kuhinjskom stolu, a potom ih spremiti u smočnicu, pogledom određujući kome je koja namijenjena. Zato ujesen nije glavni modni dodatak nježni šal od kašmira (iako se ne bismo bunili), već staklenka ajvara ili džema koju ćeš ponijeti sa sobom od nekoga s kim si bliska.
Ili ćeš ove godine ti biti ta koja će zapakirati ljubav za zimu, da tvoje bližnje grije kada se temperatura spusti daleko ispod ništice? U nastavku ti donosimo abecedu zimnice, odnosno pravila koja bi trebala primijeniti ako ne želiš da ti sav trud padne u vodu.