Koliko se stvari promijenilo od našeg djetinjstva do danas? Sa žičanog telefona prešli smo na mobitele, pa smartphoneove, pa tablete. Čak su se i televizori drastično stanjili. Dobili smo društvene mreže i više ništa nije kao prije. A kako je bilo prije? Prisjetimo se najljepših rituala na ovom emocionalnom rollercoasteru.
Internet još nije uzeo maha pa smo se igrale vani u parkiću, vozili bicikl i penjali po stablima. Svi smo imali razbijena koljena i laktove, a znak da se moramo vratiti doma bilo je paljenje uličnih lampi. Cijela ulica bila je puna djece, igrali smo gumi-gumi, skrivača, lopova i pandura...
Kauč ispred televizora bilo je najbolje mjesto u domu. Sjećaš se one borbe za daljinski upravljač? Nije nam bio problem ustati rano da pogledamo omiljeni crtani film ili trčati doma nakon škole da ne propustimo epizodu najdraže serije. Nije bilo snimalica programa pa kad propustiš epizodu, nema druge nego nadati se reprizi ili čekati novu. I dalje volimo crtane filmove one stare škole, poput Letećih Medvjedića, Baltazara, Popaja, Nogala, Šegrta Hlapića i Cipelića. Danas, uz čudesa tehnologije, dovoljno je upaliti neki streaming servis i praktički nam je sve dostupno.