Vrhunac svakog vrtlarenja je zasigurno užitak u konzumiranju uzgojenih plodova. Zbog trenutno slabijeg izbora svježeg voća i povrća, idealno je vrijeme za spremanje jela od tikve. Obiluju beta-karotenom koji doprinosi kvaliteti kose, kože i noktiju, kao i jačanju otpornosti organizma na sunčevo zračenje. Tikve su prošle trnovit put od “hrane za svinje” do “kraljice jeseni”. Čak se i u jednoj narodnoj izreci nalaze u ne baš dobrom društvu: Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.
U različitim dijelovima Hrvatske nazivaju ih različitim imenima (bundeva, buča, tikvica, turkinja, pečenica, mirisača, cuka) koja ih ne razlikuju, pa se stječe pogrešan dojam da se radi o jednoj vrsti. Tri su osnovne botaničke vrste iz roda Cucurbita koje se uzgajaju kao povrće, a razlikuju se prema obliku i građi lista, cvijeta, stapke, ploda i sjemena. Ono što je daleko važnije za hobi vrtlare je poznavanje razlika između optimalnog trenutka berbe, načina konzumacije i skladištenja. Ponekad se koriste i latinski nazivi vrsta kako ne bi došlo do zabune.
Kod obične tikve (Cucurbita pepo) koriste se samo mladi plodovi za pripremu jela. U tu grupu ubrajamo tikvice, patišone i buče. Zovemo ih i ljetne tikve jer se koriste za potrošnju u svježem stanju, a beru se sukcesivno kako plodovi dosižu željenu veličinu. Nije rijetkost da se u povoljnim uvjetima zametne puno plodova, ali to su već “slatke brige”. Ako nekoliko plodova preraste ciljanu veličinu moramo ih pobrati, jer će oni kočiti razvoj novih mladih plodova. Plodovi tikvica beru se već 6 dana nakon oplodnje, a najčešći način pripreme je pohanje i pirjanje. Patišoni ili zvjezdaste tikvice beru se vrlo mlade i mariniraju se slično kao krastavci. Buče se beru kada plod dosegne približno 2/3 pune veličine, a vanjska kora je mekana. Od njih se priprema poznati zagorski specijalitet “bučnica”. U ovom dijelu moram spomenuti i tikvu golicu koja je dobro poznata kultura u sjeverozapadnoj regiji. Sjemenke nemaju čvrstu ovojnu ljusku, a koriste se za proizvodnju bučinog ulja.
Tikve pečenice (Cucurbita maxima) konzumiraju se u zimskom i proljetnom periodu kada je ograničen izbor svježeg voća i povrća. Najvažniji uvjet za dobro čuvanje je zrelost plodova. Stoga prilikom sjetve birajte ranije kultivare koji dozrijevaju nakon 90 dana. Beru se prije prvih mrazeva zajedno sa stapkom koja služi kao drška. Preporučujem da ih dobro očistite od zemlje, odumrlog lišća i na par dana ostavite na toplom mjestu kako bi brže zarasla eventualna oštećenja.
Za muškatne tikve (Cucurbita moschata) vrijede slična pravila glede berbe i konzumacije plodova kao i za tikve pečenice. Razlikuju se od pečenica po kruškolikom obliku ploda. Boja ploda je krem bijela do žuta, a kora može biti glatka ili naborana.
Tikve, tikvice, buče ili bundeve? Koje su koje i u čemu je razlika?