Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Moj problem je taj što me dečko jako često živcira, tvrdoglav je i toliko me izludi da ja počnem plakati od bijesa. On se ponekad toliko dugo želi svađati i raspravljati, po 2-3 sata, a ja nemam više psihičke snage da se svađam i da ga slušam, jer njemu nikad dosta. Živci su mi jako oslabili u zadnje vrijeme, s njim sam par godina u vezi. Inače je dobar prema meni, ali ovo mu je jedna velika mana. Ja imam 22, a on 27 godina. Par puta sam poludila i udarila ga ili mu dala šamar, pa se durio po dva dana na mene. Kaže mi da preburno reagiram. Ja sam inače mirna osoba koja burnije reagira i onda se brzo odljutim, a on je baš suprotno od mene, uopće ne reagira nego šuti i ljuti se po nekoliko dana. Recite mi što mislite o ovome i reagira li neka od vas isto tako burno, pa se brzo odljuti?

Rambolina

1. Drage čitateljice, mene moja cura neki put toliko naživcira svojim njorganjem, prigovaranjem i kokodakanjem da joj, pod tolikim pritiskom, žvajznem par šamara. A onda se ona, zamislite, duri po nekoliko dana i uopće ne shvaća da je sve sama izazvala. Mislim, možda malo preburno reagiram, ali tko bi mogao izdržati toliko maltretiranja?

2. Drage moje, molim vas za mišljenje. Znam da ponekad previše gnjavim i kljucam po mozgu svog dragog, ali se jednostavno ne mogu zaustaviti. Pilim ga satima, a on ludi sve više, govori mi da ušutim. Kad mu pukne film, izudara me ili mi opali par zidarskih šamarčina. Naravno, nakon toga se sva jadna, povučem u sebe i ne razgovaram s njim. Inače, on je stvarno dobar prema meni. Srećom, brzo se odljuti, a mene zanima ima li još netko takvog momka?

Kako stvari drugačije izgledaju, nakon što promijeniš perspektivu, zar ne? Ova moja dva scenarija su prvenstveno namijenjena čitateljicama; mislim da bi svaka rekla - “nikad nema razloga za fizičko nasilje” i “ostavi grubijana”. Uvijek nastojim svakoga uputiti na ove metode kako bi se lakše sami zamislili u datoj situaciji. Ne, ne mislim da odgovore treba pojednostavljivati; stvari nikad nisu samo crne ili bijele. Svaka situacija ima svoje specifičnosti.

Mislim da su rijetki oni koje partner svojim upornim, čvrstim ugrizom i “bušenjem” mozga nije toliko iznervirao da bi ga najradije zveknule valjkom za tijesto. No to ne znači da ste automatski nasilna osoba. Dva su razloga zašto netko posiže za udaranjem: voli da stvari budu po njegovom ili je riječ o nemoći kao reakciji. Ovaj drugi razlog je malo sklizak teren, jer je pitanje kakav kriterij koristiti - gdje postaviti granicu? Obzirom da je ovdje riječ o nemoći, treba jasno reći zašto se odlučuješ na takvo uzvraćanje. Paradoksalno, ali odgovor je - zato jer ti je stalo. Kad ne bi imala jako emocionalnu vezanost za njega, otišla bi ili bi bila prilično flegmatična prema njegovim razlozima. Sad valja reći kako postoji i još jedan, vrlo bitan razlog: možda ti smeta što on ukazuje na neku tvoju osobinu ili stvar koju radiš (a smeta mu), no ti se ne želiš suočiti s tim, niti se mijenjati. Nisi nam uopće navela razloge tih svađa: možda se on istresa na tebi jer je frustriran na faksu/poslu ili ti zaista ukazuje na stvaran problem koji imate. Tvoj odgovor - “ne želim više o tome” nije dovoljan; njime pokazuješ nepoštovanje i samovolju. Uzmimo u obzir i da si pet godina mlađa. Zamisli, on se duri kad ga zašamaraš! Je li opravdano prigovarao ili je riječ o vrsti psihičkog nasilja pa te se može dijelom shvatiti?

Tvoje reakcije su dio tvog karaktera, većina ljudi (srećom) tako ne reagira. Razumne osobe, ukoliko je riječ o smislenom prigovoru, sjednu i pokušaju problem zajednički riješiti. Dakle, nema stvarnog opravdanja za udaranje. Tebi još smeta što se on nekoliko dana duri, a ni ne primjećuješ da je ostanak s tobom znak da je i njemu stalo. Ono što trebaš učiniti je naučiti kontrolirati svoje reakcije: razmišljaj o biti problema, suoči se s činjenicama. Ukaži mu da problem leži van veze i da ti plaćaš cijenu ili priznaj da si izazvala opravdane prigovore. U tom slučaju se možeš mijenjati ili - otići iz veze (i pritom ga jako povrijediti).

Pozdrav, Max. Pišem ti jer se nalazim u nedoumici, "krizi". Tip sam cure koja smatra da ljubav i sex idu zajedno, uvijek sam tražila normalnog momka s kojim bih se povezala, zaljubila i tek onda mu se predala. Zato sam s 21 godinom još uvijek djevica. Iza mene je vreća propalih "udvarača", ali većina onih koje upoznam želi samo seks. Je li problem u meni, kad samo takve privlačim, a to me sve više frustrira? Nisam imala ni jednu dužu vezu u kojoj sam se imala prilike nekome predati na način kakav sam uvijek htjela. Nekoliko puta sam se baš zaljubila, tj. pronašla momka koji mi se jako sviđao, ali nisu za vezu, nego samo za seks ili "prijateljstvo s povlasticama", zbog čega sam još nezadovoljnija. Prije mi je i sama pomisao na to bila odbojna i nisam mogla shvatiti kako netko može to raditi bez emocija. Nisam "ništa prije braka", ali sam htjela da taj prvi bude poseban, pa što bilo da bilo poslije. Ipak, ovo ljeto sam se kratko spetljala s jednim momkom koji inače živi u inozemstvu, isprobala neke stvari i svidjelo mi se (zamalo je došlo do odnosa, ali u sam se u zadnjem trenu predomislila, jer sam pomislila na skori prestanak te ljetne avanture). I sada sam ostala "u želji za još”. Spremna sam upustiti se u seks te često razmišljam o tome. Mijenjam se, sazrela sam te sada na to gledam i kao na nekakvu potrebu, fali mi. U nedoumici sam: ako već ne mogu pronaći tu ljubav koju toliko želim, zašto bih osudila samu sebe i na život bez seksa? Što ako ne uspijem pronaći to što tražim, ne želim da mi prođu najbolje godine bez da ga isprobam. Obzirom da stalno susrećem istu vrstu momaka, razmišljam da se u to upustim. Kad već nemam ljubav, iako mi oboje treba i fali. Što da radim, isplati li se uopće čekati nešto što možda i neću dočekati?

Željna

Što god odlučila, koji god razlog koristila za odluku koju doneseš - ona će biti pravilna. Ne postoji nikakva formula po kojoj se trebaš ravnati, osjećaš li pritom frustraciju. Postoji samo jedno pravilo: unaprijed prihvati sve moguće posljedice, budi spremna na njih i poslije nemoj žaliti. Sve će doći kao rezultat tvoje odluke.

Nitko ne može znati što će se točno dogoditi, u tome i jest ljepota i izazov života. Kad bismo svi unaprijed znali koja je odluka “ispravna”, bili bismo svi mali “bogovi”. Stoga, ne boj se pogriješiti; mogao bih ti nadugo filozofirati o koječemu, ali zašto bi proživljavala tuđe iskustvo? To ne znači da ti netko ne može pomoći savjetom, ali ih nikad nemoj prihvaćati kao Sveto pismo. Jedino što je važno da se u konačnici osjećaš dobro i da sama upravljaš svojim životom. Ne mislim da bi unaprijed trebala prihvatiti da su “svi muški isti i žele samo jedno” (svinje jedne); naravno da ćeš jednom naići i na onog pravog.

Bilo je već pisama sa sličnim pitanjima, neke su osjećale pritisak da to “moraju” učiniti, a realno nisu htjele. Rekao sam im da ne trebaju žuriti. Da, možeš se i vječno držati kriterija “ili savršena idila ili ništa”; neki i to dočekaju. No tebe frustrira ovakvo stanje, već znaš što želiš. Ovako mi se čini da se bojiš krivice, bez obzira koju odluku donijela. Imaj pozitivan stav prema svemu, pažljivo odaberi i prihvati da može doći do razočaranja, ali i veoma ugodnog iznenađenja. Jedino ne mislim da ćeš ikad biti sretna uđeš li u sve pod defetističkom parolom “takav je današnji svijet, ovako je jedino moguće doći do seksa”. Ne idi iz ekstrema u ekstrem. Drži se svojih principa, ali nema razloga da ne proširiš iskustvo, na temelju kojeg stječeš veće znanje i koji kasnije dovodi do pametnijeg izbora. Čak i kad se nađe dobra osoba, veza može potrajati godinama i na kraju dođe do razlaza. Ne udaješ se sutra, stoga nema žurbe. Slijedi svoje srce, to je uvijek najbolji savjet.

Max