Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
Poštovani Max,
ne znam otkud bih počela. U vezi sam s dečkom pet godina, no ta veza više nema čar koju je imala :/ U posljednjih godinu dana osjećam se dosta zapostavljeno i fale mi neke bitne stvari kod dečka. Sve više uočavam da smo dva kontrasta, ali ne bi mi toliko smetalo da se neke stvari ne ponavljaju. Naime, on vjeruje u muško-ženska prijateljstva, dok sam ja prema tome skeptična - osobno sam se uvjerila kako je to nemoguće. Nepovjerljiva sam, a on to potencira, iako sam mu objasnila da mi to smeta i ubija mi samopouzdanje. Ispada kako je najbolje da se ponašam kao da me to ništa ne dira, a zapravo umirem iznutra; on ništa ne primjećuje i ne pokušava me utješiti ili obrazložiti svoj postupak. Nekad je to činio, jer sam mu par puta rekla da to želim. Sad mi kaže da više ništa ne želi dokazivati, govori mi da sam bolesno ljubomorna, da je problem u meni. OK, ja sam bolesno ljubomorna, jer mislim da mi je previše stalo do njega, ali kako shvatiti njegov odgovor da on nije ni najmanje ljubomoran?? Znala sam ga iskušavati po tom pitanju, npr. - kažem mu da sam na piću s nekim dečkom, a on kaže - dobro, nemoj sada visit na mobu, nije pristojno?? Meni izgleda kao da mu nije stalo do mene, da se nimalo ne boji kako bi taj netko mogao nešto probati sa mnom. Njemu je normalno prijateljici upućivati svakakve slatke riječi poput - zlatna si, jedva te čekam vidjeti i zagrliti te, fališ mi...
Problem je i što je opčinjen Fejsom. U vezi smo "na daljinu", on studira u drugom gradu, ne vidimo se po dva tjedna i kad dođe kući na dan-dva, po danu želi mlađem bratu ispuniti vrijeme. Predvečer je kod mene na par sati, a mob mu je svako malo u rukama, čak ga i u WC nosi; navodno čita 24sata, a zapravo po Fejsu visi ili igra igrice... Jesam li ja stvarno toliko komplicirana što želim da to malo vremena posveti samo nama? Ove sam godine odlučila upisati faks (najviše zbog njega, kako bi stala na kraj toj razdvojenosti). Nisam upala u grad u kojem je on (razmišljala sam pauzirati još jednu godinu i probati sljedeće). Ima li smisla ostati u vezi u kojoj bi manje-više strahovala s kim će se i na koji način povezati?
Ljubomorna
Vjeruje u muško - ženska prijateljstva?!? Na svašta danas naiđeš... Hajd' da vjeruje u Marsovce, Tajnu svjetsku vladu ili da je Michael Jackson živ, ali ovo...! Potpuno mi je jasno zašto gledaš kroz ključanicu i provjeravaš što radi na WC-u, jer takvom tipu nije za vjerovati. I još ti taj bezobraznik pokazuje kakve poruke šalje tim "prijateljicama"!
Valjda pripadam onim rijetkim čudacima kojima prijateljski odnos između pripadnika različitog spola nije nemoguć, valjda sudim prema sebi. Priznajem da bih u mlađim danima vjerojatno iskoristio priliku (da je takve bilo) i završio u krevetu s tako bliskom osobom; činjenica je i da je bilo i prijateljstava "s povlasticama", ali to nije dugo trajalo. Ipak, s vremenom sam ostvario baš pravi prijateljski odnos s mnogim djevojkama i ženama. Čak je riječ i o bivšim curama ili suprugama svojih frendova. Nijednu uopće nisam gledao kao ženu, za mene su one bespolna bića. Zaista su mi prave prijateljice, a s njima se obično i bolje razumijem nego s muškima. Uvjerio sam se i na primjeru drugih kako to ne bi trebalo izazivati toliku nevjericu.
Generalni stav, po kojem je takvo nešto nemoguće, uglavnom proizlazi iz vlastitih iskustava, kao i primjera iz bliže okolice. Naravno, bitno je kakvi su ljudi s kojima se družiš. Muškarci, dok su mlađi, teško obuzdavaju svoj ego i koriste skoro svaku priliku da se uvale u nečije gaćice, pogotovo ako trenutno nisu u vezi. Prijateljstvo podrazumijeva posebnu bliskost pa nije rijetkost da neka veza i počne na takav način. Nažalost, malo je onih koji uspijevaju zadržati blizak odnos nakon prekida jer najčešće netko ostane povrijeđen.
Osnovni je problem što se ljude gleda isključivo u kategoriji spola, umjesto kroz doprinos koji je moguće ostvariti kroz pravo prijateljstvo. Nesigurnoj osobi će uvijek smetati takav partnerov odnos s osobom drugog spola, jer je prisutan strah kako je s nekim drugim bliži i povezaniji nego s njom. Žena će u prijateljici svog dečka gledati potencijalnu konkurenticu, a muškarci su naročito osjetljivi i ljubomorni na blisku mušku osobu svoje drage. Sve to najviše govori o stupnju osobnog samopouzdanja i svijesti o vlastitoj vrijednosti.
Vi ste oboje mladi, a tvoj dečko, rekao bih, ipak pretjeruje s izljevima nježnosti i privrženosti prema prijateljici (ili više njih), naročito ako ih je tek sad stekao na studiju. Bez obzira na način na koji si saznala što on njoj piše u svojim porukama, takva je komunikacija neprimjerena za zauzetu osobu. Naravno da si ljubomorna, ali to ne znači da je takvo stanje uvijek neopravdano; sasvim sigurno nije riječ ni o kakvoj "bolesti". S njom ionako provodi više vremena za vrijeme studija pa bi se zaista mogao potpuno posvetiti tebi u tim rijetkim trenucima.
Tvoj je dragi toliko ovisan o društvenim mrežama da te ne vidi ni kad se vrati kući, ali to nije tvoj pravi problem. Više se moraš zamisliti nad svojom ovisnošću o tom mazohističkom odnosu koji trpiš cijelo vrijeme, jer puno govori o tebi. I čemu ti služe te "igrice" kojim si ga pokušala učiniti ljubomornim? Misliš da se tako stvara odnos pun ljubavi? Baveći se njime i tom, realno govoreći, bezvrijednom vezom, svakim danom gubiš dio sebe. Naravno kako je, vidjevši što sve prihvaćaš, izgubio poštovanje prema tebi, ali gdje je tvoje samopoštovanje? Trčanje za njim u drugi grad će samo završiti još većim poniženjem. Čemu ti služi veza u kojoj si nesretna? Prestani se sažalijevati i počni živjeti svoj život. Budi zahvalna, ipak, što ti se pružila prilika da bolje upoznaš vlastiti karakter i naučiš važnu lekciju o sebi. Na ovo iskustvo gledaj s one pozitivne strane.
Hrvatsko - srpska ljubav
Živim pod velikim pritiskom, jer imam dečka Srbina, a moji roditelji to nikako ne prihvaćaju. Već smo godinama zajedno i jako se volimo. Više ni u crkvu ne odlazim i osjećam se kao da me cijela okolina izopćila. Ponašaju se prema meni kao da sam izdajnik. Iako mi rijetko nešto u lice kaže, sve se uglavnom da isčitati iz pogleda i ponašanja. Njega "veliki Hrvati" često provociraju, a mi bismo najradije negdje pobjegli. Teško mi je kad pomislim kako će nam biti kasnije, ali uvijek se nadam da će se to polako mijenjati. Ne znam zašto je i to vjersko pitanje tako važno. Hoće li ovako uvijek biti?
Izopćena
Teško je živjeti pod nametnutim i potpuno nepravednim osjećajem krivice, pogotovo kad su još u pitanju i roditelji. Svima nam stvore određeni osjećaj obaveze i odgovornosti jer su nas podigli i odgojili. Tebe su očito malo "neuspješno" odgojili, nije im palo na pamet da bi se mogla odlučiti na takvu "izdaju".
Dobili smo nekoliko sličnih pisama; iako su stvari naizgled jasne, prirodno je da odgovor nije sasvim jednostavan. Naravno kako imaš pravo na svoj izbor, ali nikad nije lako potpuno presjeći veze s najbližom obitelji. Štoviše, ponekad je i nemoguće utjecati na promjenu njihovog stava, naročito ako živiš u mjestima koja su doživjela ratna razaranja. Određenu dozu razumijevanja trebaš imati za svoje roditelje: nakupilo se dosta gorčine, a okolina ne gleda s odobravanjem na takve međunacionalne veze. Bit će potrebno još puno vremena da se zaliječe stare rane.
Žalosno je da uopće postoji takvo razmišljanje i da u 21. stoljeću moramo o tome razgovarati. Uzvraćanje osuda neće pomoći nikome. Teško ćeš promijeniti mišljenje okoline, ali trebaš pokušati održati dobru vezu s obitelji. Već sad imaju osjećaj da su te na neki način izgubili, a odlučiš li se na potpuno raskidanje veza, bit će im samo još teže. Lako je sa strane suditi drugima, ali bi malo tko volio biti u njihovoj koži.
Znači li to kako ih trebaš poslušati? Naravno da ne. Ne vjerujem da bi bili sretni ni da prekineš vezu zbog njih. Oni jednostavno moraju gunđati, više zbog stava okoline jer je i njima nametnut osjećaj krivnje zbog stava okoline. Vjerujem da su u sličnoj situaciji i obitelji u kojima dijete objavi da je "gay". Možemo samo zamišljati kako je bilo onim parovima koji su se u Americi borili protiv stigme međurasnih veza.
Najlakše je reći kako bi bilo najbolje otići u neku drugu sredinu, možda veći grad. Ne želim vam savjetovati odlazak u inozemstvo, jer mi se to čini kao potpisivanje poraza pred nazadnim načinom razmišljanja. Tko kaže da ste uopće u prilici tako nešto učiniti?
Mislim da je važno kako se držiš pred okolinom. Dopustiš li da svi vide kako te njihovi stavovi pogađaju, njima će to samo biti potvrda da činiš nešto neprilično. Ne obaziri se na to i samo ih u čudu gledaj kad se netko i usudi uputiti ti kakvu kritiku. Samopouzdan i siguran stav uglavnom razoružava ljude koji su zaraženi virusom gluposti. Oni koje ni to ne sprečava u vrijeđanju ionako nisu društvo za tebe. Jedino o čemu trebaš brinuti je koliko se dobro slažeš sa svojim dragim i potpuno zaboraviti njegovu nacionalnost ili vjeru. Ponekad ljudi iz prkosa ostaju u vezama koje im i ne odgovaraju upotpunosti, upravo jer ne žele da im okolina govori što trebaju činiti. Kako mi izgleda, to kod vas nije slučaj.
Mislite na to kako će vaša veza biti jedna od onih koja će rušiti te barijere, naročito ako bude uspješna do kraja. Dođe li do braka, roditeljima bi ipak trebala biti važnija ljubav prema unucima bez obzira na prezime koje će nositi. Gradite svoj život i pritom ipak prvenstveno mislite na sebe i svoju sreću; ljudi u ovoj zemlji nalaze svaki izgovor za istresanje frustracija, umjesto da se bave bitnim stvarima.
Max