Iz muškog kuta - Grozno, moji roditelji se seksaju!

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta - Grozno, moji roditelji se seksaju!

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Imam 25 godina i još od djetinjstva imam malo čudna razmišljanja vezana za seks. Naime, kad pomislim da moji roditelji to rade, najradije bih se rasplakala, meni se onda oni zgade. Dakle, takav njihov odnos ne doživljavam kao ljubavni, nego osjetim čisto gađenje i sram jer znam da oni to nekad rade. Ne razmišljam o tome često, već kao jednom prije par godina kad sam shvatila da to rade u sobi. Cijeli dan nisam mogla doći k sebi koliko me to pogodilo. Znam da je to sve normalno i prirodno, a moji se stvarno vole i poštuju, ali bih najradije da oni to ne rade. Tada ih doživljavam jeftino, a ne kao svoje roditelje. Znam da ćete me osuđivati i da je to bolesno razmišljanje, ali ne mogu si pomoći. Problematika je vjerojatno malo dublja jer analiziram svoj stav o seksu i inače. Imala sam dvije veze i ne mogu reći da me seks nije privlačio, naprotiv. Nisam aseksualna osoba, to sam sigurna. Ali ima nekih stvari u seksu koje mi smetaju, odnosno obavljanje istih mi izaziva mučninu. Mislim da je u tome najveći problem: seks me privlači, ali ga nekako doživljavam kao prljav i grešan čin. Osim što mi smeta da to rade moji roditelji, smeta mi kad pomislim i da moja sestra to radi sa svojim partnerom, kao i neke moje prijateljice s kojima sam bliska. Je li to neki dublji psihološki problem?

Zgrožena



Paaaaa…. da. Rekao bih da je to dublji psihološki problem. Naročito sad za mene jer dolazim u napast šaliti se s tom temom, a svjestan sam da ćeš svako malo juriti do WC-a i povraćati. Mislim, nema drugog načina o tome pričati nego ući direktno u problem. Znači, mentalna slika u kojoj tvoja mama oralno zadovoljava tatu te tjera na… Ok, pričekat ćemo da se vratiš iz kupaonice. Obećajem, neću ni spomenuti obrnutu situaciju (k vragu, upravo sam je spomenuo!). Najbolje je da držiš lavor pored stola.

Najradije bih te poslao na hipnotičku regresiju kako bi ustanovili što si bila u prošlom životu. Mora biti da ti je netko nabacio gadnu krivicu. Dobro, mogu se korijeni problema naći i u djetinjstvu. Možda je religija odigrala pogrešnu ulogu ili te je baka upozoravala od malena da se nikad ne smiješ podavati tim prljavim muškarcima. Moguće je i da si, kao dijete, gledala neki film u kojem je takva scena prikazana na vrlo mučan način, a i okolina je reagirala s gađenjem. Nešto je sasvim sigurno poslužilo za utiskivanje tog reaktivnog uzorka, a svaka asocijacija na fizičku bliskost sada djeluje kao okidač. Neke osobe toliko jako povezuju spolne organe isključivo s obavljanjem fizioloških potreba da se te poveznice ne mogu osloboditi kad je riječ o spolnom odnosu. O tome govori i činjenica da i sama uživaš u seksu, ali ti negdje u podsvijesti stoji ta druga slika i stvara odbojnost.

Koji god da je razlog, važno je da ga osvijestiš i polako radiš na njegovom rastvaranju. U seksu, fizičkom aspektu ljubavnog odnosa, dvoje ljudi postaju najbliži jedno drugom. Inače bi ti i ruka mogla izazvati gađenje jer s njom radimo štošta neprivlačno. Seks sasvim sigurno nije nikakav grijeh, eno se nekidan i papa o tome oglasio u pozitivnom smislu. Što se oralnog seksa tiče, a svi pretpostavljamo da je to ono što ti izaziva mučninu, problem nije tako kompliciran. Kao prvo, nisi jedina, što ne znači da takav stav ne izaziva probleme. Kako rekoh, postupno se trebaš oslobađati svog razmišljanja, uz strpljivost partnera koji te voli i razumije. Kad u nekog imaš povjerenja, lakše će ti biti pogledati ga “tamo dolje”, a s vremenom ga čak smiješ i dotaknuti! Zajedničko tuširanje i sapunjanje jedno drugog je nešto što bi te moglo opustiti (onda sigurno znaš da je “čist”).

Što se roditelja tiče, nitko od nas ih ne može zamisliti da rade “ono”, dok ne dođemo u njihove godine. Tad shvatimo koliko smo bili u krivu, iako ni onda ne želimo zamišljati kako su to radili. Ne opterećuj se stvarima koje ionako nisu tvoja stvar. Poznavali su se i prije tebe, to je u potpunosti njihov privatan odnos. Uoatalom, ne bi te ni bilo da nisu to radili - ne? Priče o grijehu i “prljavštini” u potpunosti trebaš zanemariti. Kad voliš osobu s kojom si, zavoljet ćeš i njegovo tijelo. Za to ga moraš i dobro upoznati.


Oboje smo studenti i živimo skupa; roditelji su mu nezaposleni, dok je kod mene situacija da radi samo mama, a imam i brata studenta u drugom gradu. Dok su njegovi još bili zaposleni bilo je koliko-toliko ok, svatko je plaćao svoje i dijelili smo sve. No sad živi od ušteđevine koja je već pri kraju. Najveći problem je što on ne želi raditi. Ima vremena, nema predavanja svaki dan, a na mnoga ni ne ide jer nisu obavezna. Govori da želi raditi, a kad mu kažem da nek si nađe neki posao, ne želi. Neće krenuti, stalno ima neke izlike: ovo ne mogu zbog faksa, ovaj mi se nije javio itd. Mnogo puta sam mu ja našla posao kad netko objavi i on uvijek nađe neki izgovor. Samo sjedi doma pred računalom i gleda tekme. Sve se već odrazilo i na naš život. Zbog zdravlja moram kupovati sebi posebnu hranu, puno voća i povrća. On mi to pojede - ok, nek jede, nije problem; naravno da ću mu dati, ali mi je problem jer više niti ja nemam novaca (inače povremeno radim preko student servisa pa si nešto zaradim). Ne mogu više "hraniti" i sebe i njega. Ne da mi se otići u menzu, pa si naručim, a kad hrana dođe uvijek me traži griz, dva, tri i tako ode pol sendviča i na kraju se ja niti ne najedem. Ne možemo više nikuda otići - jer on nema novaca da kupi cugu (pa kupim ja u većini slučajeva, ako ga uspijem nagovoriti da idemo ipak van). Užasno mi je teško to gledati, a opet sam jako ljuta jer on ne želi raditi, a ne želim biti cura koja će samo skakati nekome po glavi :(

Osiromašena




Svi bismo odmah rekli da je razmažen, ali nije baš tako jednostavno. Malo tko je navikao na ovakav problem kad se pojavi, a on još uvijek misli da će se dogoditi nešto čudesno i riješiti teškoće. Grize se iznutra, postao je potpuno pasivan, ne shvaćajući da se karakter najbolje pokazuje u teškim uvjetima. Možda je od onih koji čekaju zadnji čas, iako to nije baš pametno u vrijeme ispitnih rokova.

Takve obično uhvati očaj kad voda dođe do grla. Vjerojatno je duboko u sebi toga svjestan, ali se skriva sam od sebe i bježi od realnosti. Najradije bi se vratio u djetinjstvo i pustio da se mama brine o njemu, ne shvaćajući kako je to vrijeme nepovratno iza njega. Zna što se dešava, a to pokazuje i njegovo nastojanje smanjivanja troškova, no obaveza zarađivanja mu je nekako prerano došla. On je zapravo u stanju tihe panike, a ne želi se suočiti s istinom. Ti si nemaš što prigovoriti; tvoje ponašanje je za pohvalu, a razmišljaš potpuno zrelo.

Što učiniti? Opaliti mu dvije dobre šamarčine i vikati - haloooo, probudi se? Nije ni to za odbaciti. U svakom slučaju, dobro ga protresti, ugasiti televizor i računalo i ne pustiti ga dok ne izgovori da će prihvatiti posao, ma kakav on bio. Objasni mu da ti istovremeno pokazuje koliko se možeš osloniti na njega u nekom, eventualnom, zajedničkom životu. Neki misle da je sramota raditi u vrijeme studiranja ili da je to samo za siromašne. E, pa to si ti sad, dragi moj. Nije ni svjestan koliko ljudi ne može dobiti ni posao koji je njemu dostupan; zbog toga bi morao biti sretan.

Teško je otvoreno reći istinu nekome koga voliš, pogotovo kad je riječ o materijalnim pitanjima. No ovdje je riječ o njegovoj neaktivnosti i nesposobnosti hvatanja u koštac s egzistencijalnim problemima. Sigurno ga muči i situacija s roditeljima, zbog prevelikog tereta se jednostavno blokirao. Ti mu, naravno, možeš pomoći, ali ne da sudjeluješ u odlaganju neizbježnog. Morat ćeš ga tjerati svaki dan, dok se ne pokrene. Takvim osobama je često potreban samo taj inicijalni korak, a kasnije su sposobni za velike stvari. Naravno, najveća je odgovornost na njemu, ti si tu samo oslonac. Objasni mu da je situacija došla do ili-ili.

Max