Anksiozni poremećaji su sve češći i sve veći broj ljudi različitih generacija se bori s ovim problemom. Iako se mnogima može činiti da ovo nije ništa strašno smatra se da je anksioznost prvi znak da nešto nije u redu, a kasnije se često pojavljuje depresija. "Ako netko nije osjetio anksiozne osjećaje onda vrlo teško može shvatiti što osjeća osoba koja prolazi kroz ovakva stanje", objašnjava liječnica i direktorica virtualne platforme Helen Egger za Everydayhealth.com.
Povremeni osjećaji treme i zabrinutosti su normalan dio života. Za razliku od toga, ljudi koji imaju probleme s anksioznošću imaju puno češće ovakve simptome i oni ne odlaze tako lako. Simptomi su različiti od osobe do osobe, a najčešće se radi o sljedećim:
- poteškoće u kontroliranju zabrinutosti
- osoba se lako umara
- poteškoće s koncentracijom
- glavobolje, bolovi u mišićima ili općenito bolovi bez vidljivog uzroka
- razdražljivost
- napadaji panike (razdoblja intenzivnog i iznenadnog straha ili osjećaja gubitka kontrole unatoč tome što nema jasne opasnosti)
- osjećaj nemira
- problemi sa spavanjem
- drhtanje, ubrzani otkucaji srca ili znojenje
Iako ne mogu svi razumjeti što osjeća osoba koja se bori s tjeskobom ipak joj se može pomoći da smiri ili da se ublaži to stanje. Za početak je važno izbjegavati neke rečenice koje mogu jako povrijediti osobu ili čak pogoršati situaciju.
"Reći prave rečenice osobi koja ima anksiozni poremećaj može činiti veliku razliku toj osobi", objašnjava dr. Egger. Zato dalje objašnjava koje rečenice se nikako ne smiju reći, ali i što može pomoći:
"Smiri se"
Ovo je fraza koja se često koristi u svakodnevnim razgovorima, no ako je osoba anksiozna onda joj to ne treba govoriti. "Ako bi se osoba koja prolazi anksioznost mogla smiriti u tom trenutku, ona bi to učinila", objašnjava savjetnica za mentalno zdravlje Joanne Frederick. Egger dodaje da ova fraza implicira da se osoba može smiriti, ali ne želi. U stvarnosti joj je vrlo teško i ne može umanjiti svoje osjećaje, a fraza "smiri se" može potaknuti osjećaje nemoći, srama ili usamljenosti.
Umjesto toga treba nježno dati podršku i koristiti sljedeće fraze:
- "Tu sam za tebe."
- "Ovdje sam ako želiš razgovarati."
- "Ostat ću s tobom ako želiš."
"Budi više prisutna"
Ljudi koji imaju anksiozni poremećaj su često jako zabrinuti oko stvari koje se još nisu ni dogodile, ali se mogu dogoditi u budućnosti. "Ako kažeš osobi da samo treba biti prisutna (u trenutku) je isto kao da tražiš da zamahne čarobnim štapićem i učini da tjeskoba nestane", objašnjava Frederick.
Najbolje je pitati osobu što joj trenutno stvara najveću zabrinutost. Ako nabroji nekoliko stvari, Frederick predlaže da zamoliš osobu da se usredotoči na ono što je najhitnije ili najbliže. Zatim joj možeš pomoći vezano za strahove koje osjeća vezano. Osim toga važno je ne rješavati sve stvari odjednom. Postoje neke tehnike koje mogu pomoći osobi da vježba fokusiranje na sadašnji trenutak. Možeš zamoliti osobu da odabere nešto iz svoje okoline, a zatim se usredotoči na stvar. Treba opisati što vidi, čuje, osjeti, kakav je materijal i sve druge osobine. Ovo se zove "tehnika uzemljenja" i pomoći će osobi da se odmakne od briga i vrati u sadašnjost.
"Prestani previše razmišljati"
Ovo je slično kao da kažeš nekome "smiri se", ovo znači da želiš reći osobi da je odabrala i da ne želi kontrolirati svoju anksioznost. U stvarnosti je ovo vrlo kompleksno stanje, ali se može držati pod kontrolom, poput dijabetesa. Na primjer, osobi koja boluje od dijabetesa nećeš reći da prestane osjećati simptome dijabetesa poput žeđi ili jakog umora. Tako jednostavno nećeš anksioznoj osobi reći da prestane osjećati simptome anksioznosti, objašnjava Egger.
Zapravo, većina ljudi koja ima anksiozni poremećaj je svjesna da je njihova zabrinutost uvećana i znaju da ne mogu kontrolirati svoju reakciju zbog čega se osjećaju samo gore. Osim toga ova rečenica neće pomoći nikome. No zato bi bilo dobro čuti zbog čega je zabrinuta i shvatiti njezine osjećaje ozbiljno, ali ne treba nuditi nikakvo rješenje u tom trenutku. Egger savjetuje nekoliko fraza koje mogu pozitivno utjecati:
- "Vidim da ti je stvarno teško."
- "Sigurna si ovdje."
- "Ovdje sam i pomoći ću ti da prođeš kroz ovo."
"Zabrinutost neće ništa promijeniti"
Kada pati osoba koju volimo i do koje nam je jako stalo počinju djelovati naši instinkti. A to znači da pokušavamo popraviti situaciju. No problem je što se anksiozni poremećaj ne može samo tako popraviti i misli anksiozne osobe nisu logične te mogu biti fokusirane na najgori scenarij. Ako anksioznoj osobi kažeš da njezine misli nisu produktivne ili da troši vrijeme razmišljajući samo ćeš joj podići razinu stresa. Pokazivanje ljubavi, razumijevanje, strpljenje i suosjećanje može pomoći u ovakvim situacijama. "U trideset godina psihijatarske prakse naučio sam da riječi imaju moć. Ono što osoba s anksioznim poremećajem želi čuti je da razumiješ da joj je teško i da ćeš ju poduprijeti", objašnjava Egger.
Na primjer, član obitelji ili prijatelj koji ima anksiozni poremećaj pod velikim je stresom zbog prezentacije na poslu i uvjeren je da će pogriješiti. Frederick savjetuje da mu potvrdiš da je u redu biti anksiozan, ali i da ga podsjetiš na sve prošle uspjehe. "Posve je normalno da osjećaš stre, ali isto tako si naporno radio kako bi se pripremio za ovo i već si imao uspješne prezentacije u prošlosti."
Sljedeće fraze mogu pomoći:
- "Želiš li učiniti nešto što će ti pomoći da skreneš misli?"
- "Kako ti mogu sada pomoći?"
- "Možemo kroz sve proći zajedno."
