Za svakoga od nas ima potpuno drugačije značenje, a ovisi i o raspoloženju, danu u tjednu, okolnostima, inspiraciji.
Može nas okrznuti poput laganog daha, nečujno nam se ušuljati kroz prozor, doslovce ujuriti u život, malena i samozatajna ili velika poput najljepše slike, vala ili duge. Na nama je samo da ju osjetimo punim plućima, zagrlimo i dozvolimo joj da nas u potpunosti osvoji.
Mnoga su se istraživanja i mnogi psiholozi bavili ovom temom, pa čak postoji i definicija koja mi je osobno toliko nepotpuna, osiromašena, no pogledajmo ju zajedno: Sreća je nenajavljen, intenzivan i kratkotrajan doživljaj koji slabi onog trenutka kad ga pokušamo osvijestiti, analizirati i zauvijek zadržati. Trajna sreća postoji samo u bajkama.
Hm, ovo zvuči tako racionalno, dobro da još nisu napisali koliko grama ili metara ima i koje je boje. Ovo definirano jedino bih mogla usporediti s osjećajem koji nas obuzima u shoppingu. Jer opće je poznato kako se većina žena usrećuje kad je tužna i nesretna – ili se neobuzdano bacaju na hranu ili na kupovinu – iskreno ne znam što je gore – jer često se ubrzo javlja kajanje – i eto novih naslagica ili propuha u novčaniku.
Kad bolje razmislim koliko ste zapravo sretne kad kupite nešto lijepo? Sat vremena ili dva? A koliko brzo zaboravite na taj novi komad odjeće? Da, doista vrlo brzo. Pruža li nam sreću obilje informacija, proizvoda, usluga koji su nam svakodnevno na raspolaganju?
Često možemo pročitati da je sreća neopipljiva, da je u svakome od nas, da je to kad je čaša polupuna a ne poluprazna...sreća je definitivno vrlo vidljiva na vašem licu, u očima koje jednostavno sjaje poput dva bisera. Zapravo za sreću ste zaslužne isključivo vi same, odnosno sami odlučujete što je sreća za vas i što vas čini sretnim i birate biti sretne. Nedavno sam pročitala knjigu : Život bez ograničenja, o osobi koja se rodila bez ekstremiteta, a danas putuje po svijetu i drži motivacijska predavanja i koja kaže da je sretna.
Drage čitateljice je li baš tako teško odabrati da budemo sretne? Da se svakog jutra budimo, pogledamo u ogledalo i kažemo SRETNA SAM – pokušala sam i doista funkcionira. Ako ste sretne taj će se osjećaj kao „infekcija“ širiti i na ljude oko vas i cijeli će nam svijet biti ljepši.
Što mislite biste li bile sretne ili sretnije da imate više novaca? Da pronađete srodnu dušu? Da putujete svijetom? Da napišete knjigu? Možda, no radije odabirem sreću kao opće stanje koje će me motivirati da osvajam svjetove, da moji snovi postanu stvarnost i da bez straha koračam prema svemu onom prekrasnom što život donosi, pri čemu je sreća moja najbolja prijateljica koja će me vjerno pratiti.
Neki psiholozi nedavno su otkrili recept za sreću. Kažu da je za veće zadovoljstvo u životu dovoljno je da svakog dana zapišete bar dvije lijepe stvari koje ste doživjeli. Iako ova teorija izgleda pomalo naivno, rezultati istraživanja pokazali su da je istinita. Stručnjaci tvrde da je to dobar način da se fokusirate na lijepe trenutke koji se, inače, brzo zaboravljaju.
Drugi recept po savjetu psihologa je zapisivanje svojih najistaknutijih vrlina (na primjer duhovitost, poticanje entuzijazma, radoznalost...) i njihova svakodnevna primjena. Tako ćete ugađati sebi i raditi stvari koje vas čine sretnijom.
Jedna mudra izreka kaže da je najsretniji onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše ljudi. I sama nastojim svakoga dana učiniti barem jedno dobro djelo. To može biti i sitnica; npr reći prijatelju koliko mi je važan i koliko bi moj svijet bio siromašniji bez njega, sestri kolika mi je inspiracija, mužu koliko me čini sretnom i koliko mi je važno da zajedno plovimo ovom pustolovinom zvanom život...
I tu se opet vraćamo na ono s početka – kad ste sretni usrećujete i ljude oko sebe i sreća postaje vašim načinom života.
I na kraju jedna priča koja je na mene ostavila dojam, čista istina, a toliko ju ponekad zaboravljamo:
Razgovaraju čovjek i Bog:
Bog:"Želio bi razgovarati sa mnom?".
Čovjek: "Ako imaš vremena"
Bog se nasmiješi."Moje je vrijeme vječnost" .
"Što si me htio pitati?"
Čovjek: "Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a kad odrastu željeli bi ponovno biti djeca.
Troše svoje zdravlje da bi stekli novac, potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kojim bi ti životnim vrijednostima želio podučiti svoju djecu?"
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrjednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima ...
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.
Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakva si osjećanja u njima pobudio."
Podijelite s nama, što vas čini sretnom?
Vaša Ema Jurić