Stanje tijela ili organa čiji je integritet iz raznih razloga bio jednom povrijeđen, protekom godina nazaduje ili stari brže od cjeline tijela kojemu pripada. Taj organ postaje osjetljiv, svoju ulogu u zajedništvu sa ostalim organima tijela više ne prepoznaje, oslabljen više ju ne obavlja kako treba. Takvo se stanje potom dijagnosticira kao smetnja ili bolest kojoj se prepisuju lijekovi ili drugačiji način liječenja kojim će se nadomjestiti njegova manjkava funkcija. Ukoliko je pak taj organ u bunilu svog upalnog ili posrnulog stanja odlučilo krenuti nekim svojim putem, koji ugrožava ostale organe i životnu funkciju tijela, isto se diže na uzbunu. Simptomi nas tjeraju da potražimo pomoć. Želimo da bude spasonosna, da nam ju pruže znalci i da bude po mogućnosti jednokratna i konačno uspješna. Opcija ima mnogo. Nisu nam sve poznate. No nemamo vremena i bol nas tjera da se obratimo službi koja je sebe za brigu o našem zdravlju ovlastila. U ovoj situaciji, kada je vrag već možda odnio šalu, pristajemo na sve opcije koje medicina smatra nužnima. Njeno nas znanje fascinira, a njen uvid u naše stanje paralizira. Osjećamo se poput miša u klopci sveznanja, čak paralizirani pred ukočenim, bezizražajnim, prodornim i sveznajućim pogledom zmije koja je sišla sa štapa Asklepijeva (iskusnog liječnika iz antičke mitologije, sina Apolonovog) u namjeri da nas, ako već ne i našu bolest, savlada. Već i sam susret sa njenim autoritetom u nama izaziva olakšanje uspješnog placeba. Tijelo smo ušutkali. Simptom se smirio. No ipak neshvaćeno i neuslišanog glasa, tijelo i dalje potiho pati skupljajući snagu da se ponovno oglasi. Ovaj puta alarm je još glasniji. Obično treba očekivati da nova dijagnoza bude još dramatičnija, a liječenje koje slijedi još zahtjevnije, a možda i radikalno: odstraniti neposlušni element iz tjelesne zajednice.
No ima tu nešto što izmiče pažnji kako pacijenata tako i liječnika. Kako inače protumačiti potrebu za ta učestala hodočašća u hram zdravstva ili zdravlja. Možda ipak pomoć tražimo na krivoj adresi kad od svojeg liječnika nikako da čujemo ono željeno: - Vi ste sada potpuno zdravi i ne morate više uzimati lijekove, a ni dolaziti –. Vraćamo se ponovno jer rješenja uporno nedostaju.
Znamenje prošlosti
Evo jednog primjera da potakne razmišljanje o sebi. Radi se o slučaju žene koja je zatražila analizu.
Vrlo je aktivna osoba i pokretač projekata u svojoj radnoj sredini. Bavi se i sportom. Pomaže joj boravak u prirodi, no povremeno pati od anksioznog poremećaja i blagog oblika depresije. Prije mjesec dana pojavio se problem sa disanjem. Bila je kod pulmologa zbog gušenja. Navodi činjenicu da ima dugogodišnji problem sa učestalim rinitisom, sinusima te čestim bronhitisom. Njena liječnica tvrdi da joj je kapacitet pluća odličan. Ponekad pije lijekove koje liječnik prepiše, iako kaže da izbjegava piti tablete dok god ju simptomi ne blokiraju do te mjere da ne može normalno funkcionirati - što joj se dogodilo prije sedam dana. Tuži se i na velike oscilacije u raspoloženju i energiji. Zanima je kako riješiti problem, spriječiti nove padove raspoloženja, tjelesne i mentalne snage.
Ono važno što većina ljudi zanemaruje kada se pojavi zdravstveni problem
U navedenom je primjeru bio-senzorskom analizom utvrđena naglašena slabost desnog plućnog krila i pripadajućih plućnih ovojnica, desnog ogranka bronha kao i tkiva koja sačinjavaju desnu stranu prsnog koša. Rezultat analize začudo suprotan tvrdnji liječnika no logičan obzirom na simptome koje osoba ima. Prema informaciji od te osobe dobivenoj u upitniku za analizu, pronalazimo podudarnost vremena nastanka smetnje sa vremenom smrti njenog oca koji je preminuo od raka prije 14 godina. Detaljnom je analizom utvrđeno da je upravo prije 14 godina došlo do naglog pada funkcije desnog plućnog krila i pripadajućih plućnih ovojnica kao i strukture prsnog koša. Utvrđeno je također da od tog vremena osoba ima i nemaran odnos prema sebi samoj.
Vremenski razmak između doživljenog gubitka oca i nedavne pojave naglašene smetnje sa disanjem, vrijeme je neprimjetnog, tihog, ali kontinuiranog pogoršanja zdravlja organa i tkiva koja su u sebi zabilježila emotivnu dimenziju gubitka roditelja. Trajno pamćenje tog stresnog doživljaja učinilo ih je osjetljivima na svako novo stresno iskušenje i daleko manjeg značaja. Konačno nakon proteka tolikog vremena organizam upozorava na svoju krajnju slabost tražeći tako pomoć.
Rješenje
U ovoj situaciji kao i sličnima koje možete pronaći ako prekopate malo po svojoj osobnoj povijesti, apsurdno je očekivati da bi lijekovi išta mogli popraviti. Ako ste za početak posumnjali na vezu vašeg trenutnog nezadovoljavajućeg zdravstvenog stanja, smetnje ili bolesti sa nekim doživljajem iz prošlosti na dobrom ste putu. Otvorili ste mogućnost da uz stručne upute svoje tijelo oslobodite od memorija koje ga pritišću i da mu na taj način omogućite da samo sebe po svojoj savršenoj urođenoj Volji uz vašu njegu obnovi i sačuva. Upravo tako, od riječi do riječi!
Boris Cyprýn
Holistički savjetnik i terapijski pratitelj
Kontakt: www.zdravljeuvama.info
Sva su prava pridržana
Foto: © Dmitry Ersler - Fotolia.com