Osteoporoza je metabolička bolest koja uzrokuje smanjenje gustoće kostiju, čineći ih krhkim i podložnim prijelomima. Često se naziva i "tihom epidemijom". Njezini učinci mogu biti ozbiljni i dugoročni, osobito za žene u postmenopauzi.
Osteoporoza je stanje koje karakterizira smanjenje koštane mase i promjene u strukturi kosti, što rezultira povećanom krhkosti i sklonosti prijelomima. Najčešće zahvaća žene nakon menopauze, no može se javiti i kod muškaraca i mlađih osoba, osobito ako postoje specifični rizični čimbenici.
Uzroci i rizični čimbenici
1. Hormonalne promjene
Hormoni imaju snažan regulatorni učinak na metabolizam kostiju, a poremećaji njihove ravnoteže mogu dovesti do ubrzanog gubitka koštane mase.
Estrogen
Nakon menopauze dolazi do smanjenja razine estrogena, hormona koji ima zaštitnu ulogu u očuvanju koštane mase. Manjak estrogena ubrzava razgradnju kosti, što povećava rizik od osteoporoze. Estrogen pomaže održavanju ravnoteže između stvaranja i razgradnje kostiju.
Estrogen je glavni ženski spolni hormon koji ima višestruke učinke na organizam, uključujući i zaštitu koštanog tkiva. Estrogen inhibira aktivnost osteoklasta – stanica odgovornih za razgradnju kostiju – te potiče rad osteoblasta – stanica koje izgrađuju novu kost.
Tijekom reproduktivne dobi, ravnoteža između razgradnje i izgradnje kosti uglavnom je očuvana. Međutim, s dolaskom menopauze, razina estrogena naglo opada. Taj pad hormona uzrokuje ubrzanu razgradnju kosti i smanjenu sposobnost tijela da formira novu koštanu masu. U prvim godinama nakon menopauze, žene mogu izgubiti i do 20 % svoje koštane mase, što znatno povećava rizik od prijeloma.
Testosteron i osteoporoza kod muškaraca
Iako se osteoporoza često percipira kao bolest žena, ona značajno pogađa i muškarce, osobito u starijoj dobi. Glavni muški spolni hormon – testosteron – također ima zaštitnu ulogu u očuvanju koštane mase.
Kod muškaraca proces hormonskog starenja odvija se sporije i postepenije nego kod žena. S godinama dolazi do pada razine testosterona, što može rezultirati smanjenjem mineralne gustoće kosti. Iako se gubitak koštane mase kod muškaraca razvija sporije, on često ostaje neprepoznat sve dok ne dođe do prijeloma, jer se osteoporoza kod muškaraca rjeđe dijagnosticira na vrijeme.
Uloga paratireoidnog hormona (PTH)
Paratireoidni hormon izlučuju paratireoidne žlijezde i on regulira razinu kalcija u krvi. Kada razina kalcija padne, PTH se povećava kako bi mobilizirao kalcij iz kostiju u krvotok. Dugoročno povišene razine ovog hormona hiperparatireoidizam mogu dovesti do značajnog gubitka koštane mase jer se kosti koriste kao "rezervoar" kalcija. Ovo stanje predstavlja značajan rizik za razvoj osteoporoze.
Kortizol
Kortizol, poznat kao hormon stresa ima višestruke negativne učinke na koštano tkivo kada je njegova razina kronično povišena. U slučajevima dugotrajne terapije kortikosteroidima, kao i kod endokrinog poremećaja poput Cushingove bolesti, dolazi do inhibicije stvaranja nove kosti i stimulacije razgradnje već postojeće.
Hormon rasta
Nedostatak hormona rasta povezan je s nižom mineralizacijom kostiju i povećanim rizikom od osteopenije i osteoporoze.
2. Nedostatak kalcija i vitamina D
Kalcij je ključan za izgradnju i očuvanje kostiju. Vitamin D pomaže u apsorpciji kalcija iz hrane. Nedostatak oba nutrijenta može dovesti do smanjenja koštane mase.
Kalcij čini osnovnu strukturalnu komponentu kostiju i zuba. Više od 99 % ukupnog kalcija u tijelu pohranjeno je u kostima, gdje daje čvrstoću i strukturu.
Kosti se stalno obnavljaju kroz proces koji se naziva remodeliranje – stari koštani materijal se razgrađuje, a novi izgrađuje. Ako u prehrani nema dovoljno kalcija, tijelo će ga izvući iz kostiju kako bi održalo stabilnu razinu kalcija u krvi, jer je kalcij također potreban za rad srca, mišića i živčanog sustava. Taj proces, ako traje dugo, dovodi do gubitka koštane mase i povećanog rizika od osteoporoze.
3. Nedovoljna tjelesna aktivnost
Redovita tjelesna aktivnost, osobito vježbe s opterećenjem poput hodanja, trčanja i vježbi snage, potiče stvaranje novih koštanih stanica i povećava gustoću kostiju.
Kosti su dinamično tkivo koje se stalno mijenja – procesima izgradnje (formacije) i razgradnje (resorpcije) i reagiraju na mehanička opterećenja. Kada se kosti redovito opterećuju kroz pokret i težinu vlastitog tijela, potiče se aktivnost osteoblasta – stanica odgovornih za izgradnju kosti. To je mehanička stimulacija kostiju.
Pokreti poput hodanja, trčanja, dizanja utega su aktivnosti koje potiču jačanje kostiju. Suprotno tome, dugotrajna fizička neaktivnost dovodi do smanjenja koštane mase i snage, povećavajući rizik od osteoporoze i prijeloma.
Posebno su ugrožene osobe koje provode većinu dana sjedeći ili ležeći, ne vježbaju, imaju dugotrajne zdravstvene probleme koji ograničavaju kretanje, oporavljaju se od bolesti, operacija ili su imobilizirane.
Već nakon nekoliko tjedana smanjene aktivnosti može doći do značajnog gubitka koštane mase.
4. Pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola
Pušenje smanjuje protok krvi u kostima, dok alkohol negativno utječe na proizvodnju novih koštanih stanica, što može ubrzati gubitak koštane mase.
5. Genetski faktori
Obiteljska povijest osteoporoze može povećati rizik od razvoja ove bolesti. Osobe s roditeljima koji su imali osteoporozu ili prijelome kostiju imaju veće šanse za razvoj iste bolesti.
Simptomi osteoporoze:
Osteoporoza se često naziva "tihom bolešću" jer u početnim fazama ne uzrokuje bolove. Kako bolest napreduje, mogu se javiti sljedeći simptomi: bol u leđima koja je često uzrokovana kompresijskim prijelomima kralježaka, gubitak visine zbog kompresije kralježaka i promjena u držanju, pogrbljeno držanje zbog deformacija kralježnice, sklonost prijelomima.
Dijagnoza osteoporoze postavlja se na temelju:
Anamneze: Pregled obiteljske povijesti i osobnih rizičnih čimbenika.
Fizičkog pregleda: Procjena držanja, visine i mogućih deformacija.
Mjerenja gustoće kostiju (DXA skeniranje)
Laboratorijskih testova: Mjerenje razine kalcija, vitamina D i drugih parametara.
Liječenje osteoporoze:
- Farmakološko liječenje koje preporučuje liječnik s obzirom na simptome i nalaze.
- Nefarmakološko liječenje: tjelesna aktivnost (redovite vježbe poput hodanja i vježbi snage), prehrana bogata kalcijem i vitaminom D (konzumacija mliječnih proizvoda, zelenog povrća i ribe), izbjegavanje pušenja i prekomjernog konzumiranja alkohola
Osteoporoza je ozbiljna bolest koja može značajno utjecati na kvalitetu života. Međutim, pravovremenim prepoznavanjem rizičnih čimbenika, redovitom tjelesnom aktivnošću, uravnoteženom prehranom i, po potrebi, farmakološkim liječenjem, moguće je usporiti ili spriječiti njen razvoj.
