Kroz život se naš odnos prema hrani mijenja: kao djeca ne razmišljamo puno o onome što i koliko jedemo, hrana nam je čisti užitak, ponekad i nagrada, kao kad dobijemo sladoled koji smo "zaslužili". Onda dođe pubertet i sve se okrene naopačke, tu su savršene manekenke koje gledamo na stranicama modnih časopisa, u školi nam tu i tamo netko dobaci zločesti komentar vezan uz naš izgled, počnemo se uspoređivati s onim popularnim curama iz osmog razreda - i ubrzo hrana od nečeg pozitivnog postane naš neprijatelj broj jedan. Onda počinje bjesomučno brojanje kalorija, osjećaj grižnje savjesti radi vrećice čipsa koju smo smazale uz film i sukobi s roditeljima koji žele da pojedemo sve s tanjura.
Neke mlade djevojke u ovim osjetljivim godinama čak i obole od nekog od ozbiljnih poremećaja prehrane, kao što su bulimija i anoreksija. Druge u hrani traže utjehu, pa sliste kanticu sladoleda radi slomljenog srca. Kako god, kad jednom odrastemo kod mnogih se i dalje zadrži nezdrav odnos prema hrani - pa se čitav život borimo s viškom ili manjkom kilograma, isprobavamo sto i jednu dijetu i osjećamo se kao najgore izjelice ako u hrani uživamo.
A hrana je zapravo samo hrana, gorivo za naše tijelo. Naša je biološka potreba jesti kako bismo imali energije. Ona može biti zdrava ili nezdrava, ali je prilično toksično doživljavati je kao neprijatelja. Zato mnoge od nas trebaju iznova sagraditi svoj odnos prema hrani, a evo i 5 savjeta koji u tome mogu biti od pomoći: