Kroz život se naš odnos prema hrani mijenja: kao djeca ne razmišljamo puno o onome što i koliko jedemo, hrana nam je čisti užitak, ponekad i nagrada, kao kad dobijemo sladoled koji smo "zaslužili". Onda dođe pubertet i sve se okrene naopačke, tu su savršene manekenke koje gledamo na stranicama modnih časopisa, u školi nam tu i tamo netko dobaci zločesti komentar vezan uz naš izgled, počnemo se uspoređivati s onim popularnim curama iz osmog razreda - i ubrzo hrana od nečeg pozitivnog postane naš neprijatelj broj jedan. Onda počinje bjesomučno brojanje kalorija, osjećaj grižnje savjesti radi vrećice čipsa koju smo smazale uz film i sukobi s roditeljima koji žele da pojedemo sve s tanjura.
Neke mlade djevojke u ovim osjetljivim godinama čak i obole od nekog od ozbiljnih poremećaja prehrane, kao što su bulimija i anoreksija. Druge u hrani traže utjehu, pa sliste kanticu sladoleda radi slomljenog srca. Kako god, kad jednom odrastemo kod mnogih se i dalje zadrži nezdrav odnos prema hrani - pa se čitav život borimo s viškom ili manjkom kilograma, isprobavamo sto i jednu dijetu i osjećamo se kao najgore izjelice ako u hrani uživamo.
A hrana je zapravo samo hrana, gorivo za naše tijelo. Naša je biološka potreba jesti kako bismo imali energije. Ona može biti zdrava ili nezdrava, ali je prilično toksično doživljavati je kao neprijatelja. Zato mnoge od nas trebaju iznova sagraditi svoj odnos prema hrani, a evo i 5 savjeta koji u tome mogu biti od pomoći:
Daj samoj sebi dopuštenje jesti
Da, dobro si pročitala. Zvuči banalno, ali mnoge od nas stalno si postavljamo neke granice kad je hrana u pitanju. Eksperimentiramo s restriktivnim dijetama, ustručavamo se jesti čak i kad smo gladne, ignoriramo nelagodan osjećaj praznog želuca il jedemo ono što nam uopće nije ukusno jer je navodno dobro za nas.
No, kada se stalno smišljamo neka pravila oko toga koliko, što i kada smijemo jesti, u nama se stvara strah od hrane. Dozvoli si jesti kad si gladna i jesti onoliko koliko ti paše - makar to značilo da ćeš pojesti dva kolača iza obilnog ručka.
Kad si gladna, jedi
Svi smo mi rođeni s prirodnom sposobnošću da reguliramo glad. Zato djeca žive u ravnoteži, kad osjete glad, onda jedu, a odlaze od stola kad više nisu gladna. Nažalost, ovo se promijeni kad odrastemo jer nam društvo nametne neke druge ideje vezane uz hranu i onda dođe do toga da više ne raspoznajemo kad smo siti. Cilj je vratiti se u prirodni balans i ponovno naučiti slušati svoje tijelo.
Jedi svjesno
Mindful eating je novi, zdravi trend koji itekako ima smisla - to je zapravo ujedno i najbolji način kako se riješiti starih osjećaja koje gajimo spram hrane te kako izgraditi jedan nov i dobar odnos. Kada jedemo svjesno onda to znači da nam pažnju ne odvlači ništa drugo. Za stolom su zabranjeni mobiteli, ne jedemo pred televizorom ili dok čitamo knjigu. Naprotiv, jedemo s punom pažnjom.
Mindful eating znači da zalogaje unosimo polako i nikad ne grickamo nešto s nogu. Kada na taj način konzumiramo naš obrok, imamo priliku razmisliti o tome što jedemo - ali i zašto. Osjećamo li glad ili jedemo iz dosade? Je li čokoladna torta koju smo stavili na tanjur zapravo samo naš pokušaj da se osjećamo bolje? I onda, nakon što pojedemo taj komad, možemo osvijestiti kako e osjećamo, je li smo sada zaista bolje ili je to bilo samo trenutačno? Svjesno jesti nešto je što nam polako može ući u naviku i biti vrlo korisno za cijeli život.
Tvoj tanjur - tvoja stvar
Zamisli svijet u kojem se ne moraš opravdavati ni sebi ni drugima radi vlastitih izbora vezanih uz hranu - ne jedeš meso i nitko ti radi toga ne postavlja glupa pitanja, odabrala si pizzu za ručak, ali ne moraš zato slušati dosadnu prodiku o zdravoj hrani kolegice s posla. Naučeni smo da se trebamo opravdavati radi vlastitog tanjura, odnosno radi onog što biramo staviti na njega, umjesto da jedemo što nam odgovara bez da za vlastiti želudac ikome polažemo račune.
Zabrane su zabranjene
A ovo znači da trebaš zaboraviti na ideju da je određena hrana nezdrava, jer time zapravo postaje još privlačnijom - najslađe je zabranjeno voće, zar ne? Na primjer, ako sama sebi kažeš kako su palačinke s nutellom masne i pune šećera i zato apsolutno loše, prije ili kasnije ćeš ih se prejesti jer će ti biti neodoljive. S druge strane, ako te iste palačinke doživljavaš kao nešto lako dostupno što možeš jesti kad god poželiš, vrlo je vjerojatno kako će jedna porcija biti sasvim dovoljna. Ovaj psihološki fenomen je i znanstveno dokazan: ako smo često izloženi odrađenoj vrti hrane i ona nam je "na dohvat ruke", prestaje nam biti toliko privlačna.
Jasno, neke su namirnice bolje za tebe, ali to ne znači da trebaš inzistirati samo na jednoj vrsti hrane. Jedi raznoliko i što je najvažnije, osluškuj svoju intuiciju - jedi ono što ti se jede, koliko ti se jede i kad ti se jede, s punim povjerenjem u svoje mudro tijelo koje je negdje po putu samo zaboravilo da ti je hrana zapravo dobra prijateljica.