Zbog pandemije korona virusa države su zatvorile svoje granice, normalan život je stao, a ljudi su diljem svijeta osuđeni na karantenu, tj. stalni boravak u sigurnosti svog doma. I dok u posljednje vrijeme s nestrpljenjem očekujemo svako novo popuštanje mjera prevencije zaraze koronom, neke se zemlje još uvijek bore s velikim brojem zaraženih i umrlih, dok su druge pak već najavile otvaranje škola i vrtića. Kako bismo saznali kakvo je stanje u Njemačkoj, razgovarali smo s Majom Hanić i Domagojem Ciglarom, Zagrepčanima koji su se netom prije no što je započela korona kriza u Europi iz Hrvatske preselili na sjever Njemačke i započeli novi život.
„U Njemačku sam stigla u veljači, kada je situacija oko korone još uvijek bila samo nešto što se događa u Kini. Ovdje sam na doktorskom programu, na sveučilištu na sjeveru Njemačke, te se bavim računalnom kemijom. S obzirom na to da mnogi sada ne mogu raditi ništa, već moraju biti doma jer je sveučilište zatvoreno, meni ova situacija nije teško pala. Sve što radim u uredu, mogu raditi i od doma, jer sve što mi treba jest računalo i internet. Zasad je sve u funkcionalno, no s vremenom ćemo imati problema jer moramo surađivati s ljudima koji rade u laboratoriju, a koji su trenutačno zatvoreni“, objašnjava nam Maja koja je vrlo brzo nakon završetka diplomskog studija u Zagrebu preselila u Njemačku, a pratio ju je i njezin dečko, Domagoj.
(Foto: Domagoj Ciglar/Maja Hanić
„Arhitekt sam iz Zagreba. Plan je bio naučiti njemački i naći posao u struci što prije, međutim okolnosti su se drastično promijenile vrlo brzo, tako da još zapravo nije bilo prilike ni za istražiti mjesto u kojem smo trenutno smješteni. Njemačku otkrivam s prozora“, priča nam Domagoj koji se trenutno našao u pomalo nezavidnoj situaciji, ali unatoč tome uspijeva na najbolji način iskoristiti slobodno vrijeme – intenzivno uči njemački i već nakon par mjeseci vidi veliki napredak.
Inače, njemački pristup nošenju s korona krizom od početka je bio različit od onog hrvatskog, a bazirao se na jako velikom broju testiranja. Iako imaju mnogo oboljelih, Njemačka se može pohvaliti i poprilično malim brojem smrtnih slučajeva izazvanih virusom COVID-19, pa prema mišljenju Maje i Domagoja nije došlo do sveopće panike.
„Iskreno, mene je iznenadilo koliko su Nijemci opušteni oko cijele situacije. Ja s dečkom živim u relativno manjem gradu s oko 200.000 stanovnika, i rekla bih da ljudi tu nisu toliko zabrinuti. Prije mjesec dana na poslu je kolegama bila smiješna moja panika oko virusa, no kako su se par dana kasnije potvrdila dva slučaja, svi smo počeli raditi od doma. U dućanu tek tu i tamo vidim nekoga s maskom. Puno je veća naznaka da je panika kada se dođe do polica s WC papirom ili brašnom koje su uredno ispražnjene do 13 sati popodne u skoro svakom dućanu. Najviše me rastuži kad vidim starije ljude bez maske ili rukavica. Pratim stanje u Hrvatskoj, uglavnom preko radija, tu i tamo pogledam vijesti i mogu reći da mi se čini da je u Hrvatskoj oprez na puno višoj razini - kako među ljudima koji to vode, tako i među građanstvom. Mislim da je u ovom slučaju Hrvatska moj favorit za nošenje sa situacijom“, pojašnjava Maja svoje viđenje situacije.
Domagoj razlike u mjerama suzbijanja širenja virusa između Hrvatske i Njemačke vidi kao očekivane i razumljive, s obzirom na različitost društva i ekonomija.
„Njemačka je prilično oprezna s uvođenjem drastičnih mjera oko suzbijanja daljnjeg razvoja pandemije. Međutim, radi se o velikoj državi izuzetno visoko razvijenog zdravstvenog sustava s jakim gospodarstvom. Posljedice gašenja svega preko noći ovdje bi bile puno izraženije nego u Hrvatskoj, a kapaciteti obrade bolesnika su daleko veći. Hrvatska je s druge strane mala država s nažalost ugaslim gospodarstvom i ne tako funkcionalnim zdravstvenim sustavom, dakle dijametralna suprotnost. Rane i drastične mjere koje je Hrvatska uvela rano, mislim da su bile nužnost i pametna odluka“, objašnjava nam te dodaje kako ga je u ovim proteklih mjesec dana više od samog virusa koji se širi svijetom zabrinuo potres u Zagrebu 22.3.
„Ono što mi najteže pada jest to da moja majka radi u zdravstvu. Iako je godinu dana pred umirovljenjem, ne smatra da je njena dužnost išta manje bitna, što je naravno veoma plemenito, ali bi me slomilo da joj se išta dogodi sada kada ne bi mogla doći do nje. Također, teško nam je bilo i kada smo čitali o potresu i kada smo pričali s obitelji i prijateljima o tome kako su oni pogođeni. Teško je biti svjedokom takve situacije u rodnom gradu, a istovremeno biti u nemogućnosti napraviti išta“, dodaje Maja kojoj se svakodnevica u posljednjih mjesec dana promijenila najviše zbog toga što više ne odlazi na posao, već radi od kuće. U ovoj situaciji u kojoj su mnogi ljudi izgubili primanja, jer im posao zahtijeva stalnu fizičku blizinu s klijentima, kupcima itd., smatra se pravom sretnicom što može raditi iz sigurnosti svog stana.
„Rad od doma mnogim ljudima odgovara i dobro se nose s njim. Ja nisam jedan od njih. Nije mi lako biti u istom prostoru 24 sata dnevno, pogotovo kada imam osjećaj da bih trebao puno toga obavljati i sređivati s obzirom na to da sam vrlo nedavno doselio ovdje. Odlasci na posao nisu bili samo način da komuniciram s kolegama o aktualnostima u poslu i struci, nego su mi omogućavali i kretanje i dnevnu promjenu okruženja za koju mislim da je zdrava za čovjeka. Posao koji radim da se obavljati uz određene kompromise i od doma, socijalni život izvan kuće je svakako ono što najviše pati“, govori nam pak Domagoj.
(Foto: Domagoj Ciglar/Maja Hanić)
Kao što smo već rekli, Njemačka ima veliki broj oboljelih, ali i jako mali broj umrlih od korona virusa, što definitivno sugerira da se adekvatno nosi s krizom. Osim što uspješno kontrolira broj smrti izazvanih virusom COVID-19, Njemačka je u kratkom roku uspješno organizirala i život svojim građanima kako bi ljudi i dalje mogli nastaviti koliko-toliko normalno funkcionirati.
„Dosta restorana je sada pokrenulo dostavu ili su omogućili pokupljanje hrane u restoranu. Od kuće rade svi koji to mogu. Uz sve to rečeno, u Njemačkoj je još uvijek dopušteno izlaziti na ulicu “zbog sporta” što bi bilo u redu, no kako osobno vidim i čujem od drugih, stvaraju se gužve na sportskim prometnicama, previše trkača i biciklista… i to je dosta loše. Smatram da nije dovoljno dobro definirano da se i na ulici treba držati razmak“, priča nam Maja, dok Domagoj dodaje kako se mnogima njemačke mjere mogu naizgled učiniti blagima, ali da treba imati na umu da se u startu radi o socijalno osjetljivom narodu s jakim osjećajem kolektivne odgovornosti.
„Slušamo zajedno s Nijemcima upute kancelarke Merkel i koliko uspijevam vidjeti prilikom rijetkih posjeta dućanu svi ih se prilično dosljedno drže. Preuzimanje hrane iz nekih restorana moguće je i osobno, odvija se preko prozora s osobom s rukavicama i maskom, a novac se na takvim mjestima razmjenjuje preko košarice, tako da je kontakt između ljudi minimaliziran. S druge strane primijetio sam da dostavljači u principu redovito dostavljaju robu bez sredstava zaštite, a kako se radi o ljudima koji imaju kontakt s izrazito velikim brojem ljudi svakodnevno, smatram to malo nelogičnim. Dakle, mjere se većinom poštuju, ali ima mjesta poboljšanjima“, zaključuje Domagoj.
(Foto: Domagoj Ciglar/Maja Hanić)
I dok trenutno u sigurnosti svog doma provode mnogo vremena zajedno, rade i uče njemački, i Domagoj i Maja s distance promatraju događanja u svijetu – a ono što vide nije pretjerano ohrabrujuće.
„Nažalost, iako nisam neki stručnjak za globalnu ekonomiju, čini se da će se dosta toga promijeniti. S jedne strane drago mi je pročitati da se iz Indije opet vide Himalaje, da je u zrak u Kini postao puno čišći, no s druge strane znam da su negdje roditelji u stresu koji su izgubili posao i koji se brinu o tome kako prehraniti svoju djecu. Osobno smatram da je ovo znak da se mnogo toga treba promijeniti i da ako ljudi to nisu voljni - da svijet nađe način“, govori nam Maja dok Domagoj dodaje kako uopće nije sporno da nas čeka prilično teška ekonomska kriza.
Iako je ovaj mladi par trenutno udaljen od svojih obitelji i prijatelja, barem imaju jedno drugo te su si podrška u ovim vremenima neizvjesnosti.
„Četiri zida su prilično slična u Hrvatskoj i u Njemačkoj. Prednost Njemačke je značajno bolji zdravstveni sustav, a prednost Hrvatske je blizina dragih i poznatih ljudi. Trenutno je situacija takva kakva je i meni je drago da sam uspio u zadnju trenutak stići u Njemačku i ako ništa drugo biti podrška svojoj djevojci“, zaključuje Domagoj.