Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) je prilično čest tip psihičkog poremećaja koji počinje i obično se dijagnosticira u djetinjstvu. Prema američkom institutu za mentalno zdravlje, "poremećaj nedostatka pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) je poremećaj mozga obilježen stalnim obrascem nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti koji ometa funkcioniranje ili razvoj."

Trudnoća i majčinstvo

ADHD: Poremećaj u ponašanju ili popularna etiketa?

I Nationwide Children's Hospital navodi da djeca s ADHD-om imaju tendenciju da djeluju bez razmišljanja: imaju visoku razinu energije i imaju problema s usredotočenjem na zadatak koji je pred njima. Većina djece s ADHD-om dijagnozu dobije tijekom godina u školi zbog hiperaktivnosti, što im otežava mirno sjedenje u nastavi.

Neki imaju samo ADD, deficit pažnje bez hiperaktivnosti. Unatoč tome što su bistra i artikulirana, ova djeca imaju poteškoća s pažnjom u nastavi i dovršavanjem posla. Mnoga od te djece ne dobiju dijagnozu ADHD-a prije srednje škole, a najčešće ih se pogrešno etiketira kao "slabo uspješne" ili "lijene".

A tu je i mnogo djece koja nikad nisu dijagnosticirana niti im se pruži potrebna pomoć jer su njihovi simptomi manje očiti. Iz tog razloga, postoji mnogo odraslih koji ne shvaćaju da su mnoge njihove životne borbe usko povezane s neprepoznatim simptomima ADHD-a.

Nažalost, kada se to dogodi, dotične osobe ostaju nesvjesne pravih razloga zašto su se mučile u školi. Iako imaju mnoge simptome, njihovi roditelji i učitelji nikada nisu shvatili da boluju od ADHD-a. Možda su postali razredni klaunovi, vragolasti stvaratelji problema ili su napustili školovanje, a odrasli su s osjećajem da su jednostavno lijeni ili nesposobni. Često ne shvaćaju da pate od ADHD-a sve dok sami ne postanu roditelji i dok jedno od njihove djece ne bude dijagnosticirano.

I dok je većina ljudi svjesna je očitijih simptoma tipično povezanih s ADHD-om, uključujući impulzivnost, probleme s fokusiranjem i neorganiziranost. S druge strane, postoje neki manje poznati, ali uobičajeni simptomi ADHD-a kod odraslih koji često ostanu zanemareni. Provjeri neke od ovih suptilnih simptoma u nastavku i kako mogu utjecati na tebe ili na one koje voliš.

Natprosječna inteligencija

Nažalost, odrasli s ADHD-om mogu misliti da su glupi ili nesposobni, dok u stvarnosti djeca i odrasli s ADHD-om često postižu natprosječne razine inteligencije na IQ testovima.

Oni su skloni biti prijatelji s inteligentnijom djecom koja odrastaju, ali se osjećaju neravnopravnima s njima jer im je teško u školi. Čini im se da su njihovi prijatelji pametniji jer ne moraju puno raditi da bi imali dobre ocjene. ADHD i ADD otežavaju čak i jednostavne zadatke u školi, a kasnije i one životne u odrasloj dobi.

Nisko samopouzdanje

Nije iznenađujuće da to s vremenom dovodi do drugog malo poznatog simptoma odraslih s ADHD-om: niskog samopouzdanja.

Iako mogu imati široka područja znanja, ne mogu pokazati svoje sposobnosti u školi bez posebne pomoći ili obuke. Kako osjećaju sve manje i manje vlastite vrijednosti, često se prestaju truditi, postaju problematični ili postaju razredni klaunovi. Vjeruju da neće ni u čemu uspjeti osim ako u to ne ulože 1000 posto svog truda, a ovako nitko neće "doznati" da su "glupi".

Sklonost nezgodama

Odrasli s ADHD-om mogu biti skloni nezgodama. Primjerice, mogu imati poteškoća u učenju vožnje, jer vožnja zahtijeva obraćanje pažnje na više zadataka u isto vrijeme. Posebno je teško kao novom vozaču upravljati, paziti na prometne znakove, primijetiti pješake, ne zaboraviti pogledati sve retrovizore i zapamtiti gdje treba skrenuti da bi stigli na novo odredište. Dodamo li ADHD u cijeli miks - nije iznenađujuće da je sklonost nesrećama često popratni simptom.

Poteškoće u zadržavanju posla ili završavanju obrazovnih programa

Ako je ispunjavanje zadataka u školi bilo teško, započinjanje i zadržavanje posla je još teže za one koji imaju izazove s ovim poremećajem.

U sadašnjem svijetu, s trendom otvorenih uredskih prostora i djelomičnim zidovima, odrasli s ADHD-om hendikepirani su od samog početka. Smetnji za njih ima mnogo, što im otežava obavljanje posla. Možda će pokušati ići na fakultet, ali odustaju ili im treba jako puno vremena i truda da ga završe.

Poteškoće u odnosima

Odnosi također pate kada odrasli nisu svjesni svoje dijagnoze ADHD-a.

"Radila sam s vrlo inteligentnim čovjekom koji je došao zbog bračnih problema. Bio je odvjetnik koji je, uz pomoć prijatelja i savjetnika na fakultetu, nekako završio pravni fakultet, a da nije znao da ima ADD. Žena ga je bila spremna ostaviti jer je bio toliko zaboravan da je mislila da mu nije stalo do nje. Takve su se stvari događale svakodnevno. Od toga da ne bi kupio kruh koji ga je žena zamolila na povratku s posla do toga da bi kasnio na posao jer bi propustio izlaz s autoceste kojom je svakodnevno vozio", opisala je situaciju s jednim od njezinih pacijenata, licencirana klinička psiholginja Barbara Levi za Your Tango.

"Kada sam proučila njegovu povijest, svi simptomi ADD-a bili su prisutni tijekom njegovog života. Svoj invaliditet je dobro sakrio svojom izuzetnom inteligencijom, ali nakon što je započeo s uzimanjem određenih lijekova, čak je i njegova tajnica na poslu primijetila promjenu u njegovoj sposobnosti da stvari obavi na vrijeme. To mu je također spasilo brak", dodala je dr. Levi.

Depresija i suicidalne misli

Posljednji simptom kojeg mnogi ljudi nisu svjesni je da odrasli s ADHD-om mogu postati depresivni, čak i suicidni. Kao što možeš vidjeti iz prethodnih pet simptoma, kumulativno tijekom vremena, ADHD uzima danak kod odraslih.

Živiš svoj život kao inteligentna osoba, ali se istovremeno osjećaš glupo. Razvijanje niskog samopouzdanja, problemi u odnosima dok imaš problema u školi i poteškoće u zadržavanju posla tijekom vremena mogu dovesti do depresije i suicidalnih misli. Kada odrasla osoba ili oni koji ih vole počnu shvaćati da im je potrebna pomoć, obučeni stručnjak može procijeniti može li neliječeni ADHD/ADD biti temeljni uzrok depresije.

Međutim, uz psihoterapiju i lijekove, odraslima s ADHD-om može se pomoći da vode zdrav i sretan život. Ako poznaješ nekoga tko može imati ADD ili ADHD, potakni ga da razgovara sa stručnjakom kako bi mogao dobiti pomoć koja mu/joj je možda bila potrebna još u djetinjstvu.