Svi za jednog

Volimo se dijeliti na ove i one, a kada se zemlja razdjeli - jedno smo

Nema većeg bogatstva od ljudi, što se vidi u situacijama poput ove. Nakon razornih potresa u Petrinji, u trenu se organizirala pomoć, daje se i više, no što se ima. Društvene mreže odigrale su veliku ulogu

PXL_301220_31305510.jpg
Foto: Pixsell

Velika srca

Talentirani smo za svađanje i podijele na svim mogućim osnovama. Koje god teme da se dotaknemo, nećemo se složiti, razlistamo se kao raspucali vrh kose koji treba odsjeći, isključujemo jedni druge na temelju nekih glupih kategorija, dijelimo se na crvene i plave, bijele i plave, crne i crvene, one boja duge i one sve druge - ni Hundertwasserova slikarska paleta nije šarenija…

Ali kad se tlo pod nogama rascijepi, jedno smo. I što je nesreća veća, složniji smo.

Image
Foto: Davor Puklavec/Pixsell

Društvene mreže koje nam u normalno vrijeme služe, za što drugo nego za prepirku, postaju poligon dobrih dijela. Nakon prekjučerašnjeg, a onda i potresa u kojem smo izgubili sedam ljudskih života, internet su preplavile objave ljudi koji nude smještaj unesrećenima, organizirala su se u trenu prikupljanja pomoći u doslovce cijeloj Hrvatskoj, mnogi su krenuli put Petrinje i Gline, ne misleći pritom na svoju sigurnost. Ne treba zaboraviti i Covid te preporuke da se ostane kod kuće, štoviše, na snazi je do jučer bio lockdown.

Organizirali su se i poznati hrvatski kuhari koji su s kuhinjom na kotačima sinoć otputovali na pogođeno područje, kako bi ljudi imali prijeko potreban obrok.

Image
Topli obrok za potrebite

U Petrinju su stigli i poznati hrvatski chefovi kako bi kuhali za potrebite

Ali oni koji su pogođeni potresom ne žele iz svojih kuća. Već su jednom bježali u ratu i mnogima to sada nije opcija. Razumijem ih. Imaju blago za koje se treba brinuti i radije će spavati na livadi i ulici, nego opet napustiti svoj dom, odnosno ono što je ostalo od njega.

No, i za to se pronašlo rješenje. Ljudi, većinom iz turističkih mjesta, poslali su svoje kamp kućice za Petrinju. Iz Istre ide cijela karavana, a osobno znam za jednu s Krka koja put pogođenog područja kreće opremljena svim potrepštinama i poklonjena. Nepoznatim ljudima. Od objave na društvenim mrežama da se traži kamp kućica, do njezinog pronalaska prošlo je doslovce manje od minute! Toliko su jako ljudi željni i spremni pomoći.

Na ovakve vijesti zadrhti glas i zasuze oči. Tu se nema što reći. Djela govore za sebe.

Tvrdi smo na površini, svadljivi i isključivi, ali kad zagrebeš ispod, kuca srce koje brda vraća na mjesto, a ruke pružene jedna drugoj krpaju kratere.