Djeca obično kreću u jaslice s godinu dana, a to je i razdoblje kada je strah od odvajanja na vrhuncu. Zato bi bilo dobro da roditelji djeci pomognu oko njegovog svladavanja kroz igranje uloga, skrivača i razgovor. Razgovor je iznimno bitan jer ih priprema za nove situacije i okolnosti (kao recimo da će biti puno djece, da će morati dijeliti igračke, da će ih umjesto roditelja čuvati nove tete).
A da bi nas djeca razumjela treba koristiti dječji jezik. Često zaboravljamo da i skroz mala djeca jako dobro razumiju što se oko njih događa pomoću govora tijela i tona glasa. Rečenica poput: "Tin ići u vrtić. Tin se igrati.", uz vedar ton i veselo gestikuliranje i jednogodišnjakinji će dati do znanja da ga očekuje nešto zabavno i veselo, te da nema razloga za strah. Kod veće djece može se reći: "Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru - samo za djecu". Takva rečenica će kod djeteta pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.
Prvi dani u vrtiću
Prvih nekoliko dana bilo bi dobro da roditelji budu posrednici između odgajatelja i druge djece. To će im olakšati upoznavanje s grupom i odgajateljicama. Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima će trebati više, a nekima manje vremena.
Kada je prvotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će roditelji napustiti. Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave: "Mama mora na WC. Čim sam gotova, dođem" ili "Tata mora ići raditi. Čim završim, doći ću po tebe". Cijeli taj proces treba ponavljati nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega – da govore istinu.
Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. "Možeš li mi složiti neki poseban dvorac, pa mi ga pokaži kada se vratim".
Nakon povratka kući, veselo pričajte o odgojiteljima, zanimljivim aktivnostima i igračkama. Odnosno, o svemu onom dobrom i lijepom što se tamo događa. Također, obavezno osigurajte posebno vrijeme s djetetom koje će biti provedeno na kvalitetan način bez elektronskih naprava. To će mu pomoći da zadovolji potrebu za vašom blizinom, te će te tako izbjeći moguće ispade bijesa. Naime, mnoga djeca znaju imati ispade bijesa i biti iznimno ljuta na roditelje jer se osjećaju zapostavljeno i jer im nedostaje bliskost i pažnja koju su prije imali.
Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija.