Trudnoća i majčinstvo

Što sve trebaš znati o povišenoj temperaturi kod beba

26. veljače 2019.

SAmo bez panike, a prati i ostale simptome koji prate vrućicu

Doživjeti kako djetetu raste temperatura na 38, 39 ili čak 40 stupnjeva - zastrašujuće za svakog roditelja. Kako su mnogi roditelji, osobito kada se radi o njihovom prvom djetetu, u velikoj brizi kada je povišena temperatura djeteta u pitanju, sastavili smo niz preporuka koje će ti pomoći kako reagirati na najbolji način... Povišena temperatura nije bolest – ona je prirodna reakcija tijela na nešto što se događa u organizmu, odnosno znak da se tijelo bori s infekcijom i da imunološki sustav funkcionira. To može biti unutarnji "napad" (nešto poput nicanja zubi ili veoma rijetko reumatizam) ili vanjskih (reakcija na infekciju od bakterija ili virusa). Normalna tjelesna temperatura blago varira od osobe do osobe, pa tako i za tvoje dijete, i mijenja se u toku dana, najniža je ujutro, najviša predvečer. Povišenje temperature u pravilu nema ozbiljne posljedice, a vrlo rijetko to je jedini znak neke ozbiljne bolesti i (ako se pravilno reagira) može dovesti do komplikacija. U stvari, povišena temperatura je samo simptom koji je prisutan s drugim simptomima. Morate uzeti u obzir sve ostale znakove (gubitak apetita, promjenu raspoloženja, bol u mišićima), tako da da znaš kako se ponašati i trebaš li se što hitnije javiti liječniku. A ponekad i dijete koje uopće nije bolesno može imati povišenu temperaturu – najčešće zato jer ste ga pretoplo obukli. Tada morate skinuti dio odjeće i dijete premjestiti u nešto hladniju prostoriju. Temperatura bi se trebala spustiti za nekih 15 do 20 minuta.

Kako mjeriti temperaturu?

Postoji više načina mjerenja temperature djetetu, pa tako i nekoliko sredstava za mjerenje. Za dojenčad najsigurnija metoda mjerenja je rektalnim živinim termometrom (preporučuje se samo do trećeg mjeseca života). Ovom metodom nemoj temperaturu mjeriti prečesto, već samo kada zaista sumnjaš na povišenu temperaturu. Vrlo je važno naglasiti da, ako mjeriš temperaturu rektalno, toplomjer moraš prvo dezinficirati komadićem vate namočenim u alkohol i isto učiniti nakon upotrebe. Kad dijete malo poraste, no još je uvijek dosta nemirno dobra opcija je ušni toplomjer. Ovo je najlakša i najbrža metoda, međutim može biti poprilično nepouzdana (u svakom uhu pokazivati drugačije). Pa ako sumnjaš na povišenu temperaturu možeš još jednom provjeriti mjereći digitalnim toplomjerom koji se može koristiti za oralno, pazušno i rektalno mjerenje temperature. I kod digitalnog toplomjera može doći do malih odstupanja prilikom prikaza visine tjelesne temperature. Normalna tjelesna temperatura: 36°C – 37°C (pazušno) i 36,5°C – 37,5°C (rektalno).Povišena tjelesna temperatura: 37°C - 38,5°C (pazušno) i 37,5°C – 39°C (rektalno).Visoka tjelesna temperatura (vrućica): viša od 38,5°C (pazušno) i viša od 39°C (rektalno).Snižena tjelesna temperatura (pothlađenost): niža od 36°C (pazušno) i niža od 36,5°C (rektalno).

Kako reagirati kod povišene temperature

Prije nego što se odlučiš za davanje lijeka vašem djetetu, prvo vrućicu pokušaj skinuti bez njega. Nekoliko jednostavnih koraka možda će biti dovoljni da temperatura padne: Nekada se preporučala kupka mlakom vodom (temperaturom 2°C nižom od povećane tjelesne temperature), no liječnici je više ne preporučaju jer se često dijete poslije osjeća još gore (no, ako se dijete voli kupati i ovo ga smiruje, onda to i učinite). Radije dijete zamotaj vlažnim ručnikom sobne temperature, preko toga omotaj suhi ručnik ili plahtu. Dijete drži zamotano 5-10 min, no nemoj mu zamatati lice i glavu. Nakon toga obriši dijete suhim ručnikom. Ponavljaj postupak dok temperatura ne padne na barem 38°C.

neka dijete redovito pije tekućine

nemoj mu previše zagrijati spavaću sobu (19 - 20°C je idealna temperatura za dječju sobu).

ukloni dodatne slojeve odjeće i posteljine, tako da se toplina može otići, no pobrini se da djetetu nije hladno.

Kada moraš dati lijek, a kada zvati liječnika?

Tretman bi bilo najbolje započeti kada se temperature popne preko 38.5 °C pazušnim mjerenjem. No, to više ovisi o djetetovoj fizičkoj reakciji i njegovom ponašanju za vrijeme temperature. Ako dijete dobro podnosti vrućicu, davanje lijeka nije potrebno već učini ovo što smo spomenuli na prethodnoj stranici. Ako je dijete mrzovoljno, razdražljivo, plačljivo ili letargično možda je vrijeme za lijek. Isto tako ako poduzmeš sve prije spomenute mjere no nakon sat ili dva temperatura ne pada, vrijeme je da mu daš lijek. U određenim situacijama potrebna je konzultacija s liječnikom – ako je dijete vidljivo uzrujano ili pokazuje još neke simptome osim već navedenih, kao što su blijedost, neuobičajena pospanost, poteškoće s disanjem ili diše ubrzano, ako ima ukočen vrat i bol u stražnjem dijelu vrata, povraćanje, glavobolja i osjetljivost na svjetlost. Odmah zovi liječnika ako je dijete mlađe od tri mjeseca i ima temperaturu višu od 38.5 °C. Nemoj mu davati lijekove za snižavanje temperature jer tako samo možeš otežati dijagnosticiranje. Zovi doktora i ako dijete ima temperaturu višu od 40 °C koju ne uspijevaš skinuti na raspon od 38.3 - 38.9 °C.

Lijekovi

Veoma je važno da imaš antipiretik u svom medicinskom ormariću kada je dijete u kući. I dok će ovi lijekovi donijeti olakšanje djetetu i smanjiti temperaturu, oni ne liječe uzrok povišene temperature, pa treba voditi računa o tome. Sjeti se također da antibiotici nemaju izravan utjecaj na vrućicu. Dvije vrste lijekova koriste se obično za temperaturu u djece: - dječji paracetamol u obliku sirupa, tableta (strogo dozirati prema uputama u lijeku) ili supozitorija (čepića) koji su vrlo efikasni kod male djece kojoj je teško dati sirup za skidanje temperature ili kod djeteta koje povraća. Druga vrsta alternative je ibuprofen koji je poprilično efikasan pri skidanju visoke temperature brže, a i rok djelovanja mu je duži nego kod Paracetamola. Može se davati svakih 6 sati. Odobrena doza je 10 mg po kilogramu tjelesne težine. I zapamtite da djeci mlađoj od 12 godina ne bi smjela davati Aspirin i Andol kako ne bi došlo do pojave Reyova sindroma, rijetke, ali vrlo ozbiljne komplikacija koja može pratiti virusne bolesti u slučaju davanja jednog od ta dva lijeka. Posljedica može biti gubitak svijesti, a u težim slučajevima i koma.

Grčenje od vrućice

Svaki roditelj brine i radi febrilnih konvulzija. To su nevoljni grčevi mišića tijela radi porasta temperature (manje povišene ili visoke temperature). Napad može biti praćen okretanjem očiju, izgubljenim pogledom, pojavom sline na usnicama i gubitkom svijesti. Konvulzije često nastaju u prvom porastu temperature koju roditelji ni ne zamijete. Trzaji ručica, nožica i tijela traju nekoliko minuta do dvadesetak minuta, lagano se uslijed umora stišavaju i na kraju tijelo klone - postane mlohavo, a dijete utone u san. Najčešće javljanje konvulzija je u dobi od 6 mjeseci do 3 godine. Napadi konvulzija mogu biti generalizirani ili jednostrani. Uzroci mogu biti različiti, a često nerazjašnjeni. Češće su u dječaka i uz neke virusne infekcije. Konvulzije su epileptički napadi, ali nisu epilepsija. Nasljeđivanje postoji. Što učiniti ako se jave febrilne konvulzije?

OSNOVNO je pokušati svladati strah i paniku te pomoći djetetu.

Dijete na krevetiću razmotati te pažljivo promotriti vrstu grčeva, trajanje grčeva. Tako ćemo pomoći liječniku.

Dječju glavicu okrenuti na stranu da slina nesmetano otiče iz usta i da se spriječi aspiracija - slijevanje u dišne kanale i zapadanje jezika - spriječiti mogućnost gušenja.

Dodirom dječjeg tijela primijetit ćemo da je dijete vruće - staviti antipiretski čepić.

Pozvati hitnu pomoć ili se s umotanim djetetom uputiti u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Nikada ne drmati dijete, ništa mu ne stavljati u usta i ne polijevati ga vodom.

Prvi napad zahtijeva intenzivno liječenje i kompletnu obradu da se vidi uzrok te da se odredi terapija.

Terapija može biti kontinuirana - svakodnevna ili intermitentna - u času javljanja povišene temperature.

Za daljnje suzbijanje konvulzija i zaštitu djetetova mozga od tih strašnih događanja treba slušati liječnika i imati u kući propisanu terapiju.

Pročitajte još o: