Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg roditelji traže pomoć i savjet logopeda, ili dovode dijete na logopedsku terapiju, nepravilan je izgovor glasova ili dislalija
Što je uopće dislalija
Dislalija je poremećaj izgovora glasova. Kao primarna teškoća može se dijagnosticirati kod osoba s urednim sluhom, urednom inervacijom govornih organa (uredan prijenos živčanog impulsa od mozga prema govornim organima), urednom inteligencijom i urednom razvijenošću ostalih jezičnih komponenata.
Označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (izgovor glasova), a može se očitovati kao:
- omisije (izostavljanje nekog glasa: plavo-pavo-paavo, Martin-Matin-Maatin)
- supstitucije (zamjena glasa nekim drugim glasom, najčešće glasom koji već postoji iz istog izgovornog sustava (npr. glas "R" glasom "L" ili glas "L" glasom "J": Luka-Juka, riba-liba-wiba)
- distorzije (iskrivljen izgovor određenih glasova, npr. "francuski R")
Dislalija može biti uvjetovanaanatomskim promjenama u usnoj šupljini (npr. nepravilnost zuba i zagriza, visoko nepce, prekratka podjezična vezica, rascjepi usnice i/ili nepca...). Može biti uzrokovana nedovoljnom pokretljivošću i spretnošću govornih organa, ali treba navesti i loš govorni uzor. Ako jedan od roditelja nepravilno izgovara neki glas ili skupinu glasova postoji veća mogućnost da će i dijete također nepravilno izgovarati glasove iz iste artikulacijske skupine.
Kada dijete mora početi pravilno izgovarati određene glasove?
Dijete usvaja jezik i govor postupno, isto to vrijedi i za izgovor. Govor male djece rezultat je procesa učenja, koji nakon nekog vremena (s porastom kronološke dobi) postaje sve sličniji govoru odraslih u određenoj govorno-jezičnoj zajednici. Naravno, ako govor u bilo kojem vidu odstupa od govora same zajednice, tada se narušava razumljivost govora te se i otežava komunikacija. S godinama se izgovor usavršava. Dijete se postupno približava ispravnom izgovoru svakog glasa.
U glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Kasnije se pojavljuju glasovi koji zahtjevaju složenije pokrete govornih organa (osobito jezika).
Do treće godine života djeca obično pravilno izgovaraju sve vokale i oko 10 suglasnika. Ostale glasove izostavljaju (riba – iiba) ili ih zamjenjuju drugim postojećim glasovima (riba – liba) ili ih izgovaraju umekšano, tepajući. Nakon treće godine glasovi se postupno "pročišćavaju" i niti jedan glas ne smije biti izostavljen u govoru (omisije). Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija i distorzija glasova do pete godine. U petoj godini glasovi se izgovaraju čisto i ispravno.
Dakle, dijete staro 5,5 godina mora posve ispravno izgovarati sve glasove!
Razvojna linija pojave glasova u odnosu na životnu dob kod otprilike 75 posto djece:
- između prve i druge godine života pojavljuju se A, O, E, P, B - između druge i treće godine života pojavljuju se I, U, F, V, T, D, N, NJ, M, K, G, H, J - između tri i pol i četiri i pol godine pojavljuju se S, Z, C, Š, Ž, L, LJ - između četiri i pol i pete godine života pojavljuju se Č, Ć, DŽ, Đ, R
Kada krenuti s logopedskom terapijom?
Kao što je već navedeno, izgovorne norme odnose se na 75 posto djece te se nije dovoljno osloniti samo na njih. Logoped će odrediti je li pogrešan izgovor poremećaj ili nije. Kod neke djece tolerirati će se povremena zamjena sličnih glasova i do šeste godine. Dok će kod neke djece logopedska terapija biti potrebna što ranije zbog lošije pokretljivosti artikulatora. U tu svrhu postoji logopedsko savjetovanje.
Logopedska terapija traje najmanje pola sata i odvija se jednom do dva ili tri puta tjedno, ovisno o jačini poremećaja i o kronološkoj dobi djeteta. Za uspješnost terapije od velike je važnosti i suradnja roditelja koja se očituje u ponavljanju i učvršćivanju onoga što je dijete naučilo kod logopeda te redovitosti pohađanja vježbi. Vremenski period koji je potreban za ispravljanje nekog glasa individualan je i različit od djeteta do djeteta.
Poremećaj izgovora glasova potrebno je ispraviti u ranom djetinjstvu kako se dijete s polaskom u školu ne bi susrelo s dodatnim nepotrebnim poteškoćama (teškoće kod usvajanja čitanja i pisanja, zadirkivanje vršnjaka..), ali i zbog činjenice da vježbe imaju veću uspješnost i kraće traju kod mlađe djece.
Stella Rožman, prof. logoped