Danas nije lako biti dijete. Djeca se suočavaju sa zahtjevnim gradivom, gomilom domaće zadaće, velikim očekivanjima i brojnim izvannastavnim aktivnostima koje pretrpaju raspored svakog školarca. Dokumentarac Race to Nowhere (Uzaludna trka) prikazuje svu surovost odrastanja u 10-ima 21. stoljeća.
Bivši američki srednjoškolski profesor Tony Wagner brine se da sva ta strka oko pripreme djece za svijet rada guši urođenu dječju kreativnost.
Wagner je suradnik Tehnološkog i poduzetničkog centra na Harvardu te osnivač i direktor neprofitne udruge Engaging Schools, koja pomaže školama da potaknu entuzijazam za učenje kod učenika. On smatra da ograničena definicija uspješnog učenika – s naglaskom na standardizirane testove – stvara ozračje u kojem djeca teško mogu postati inovatori.
Istražujući za svoju knjigu Stvaranje inovatora: Odgajanje mladih ljudi koji će promijeniti svijet, otkrio je neke zabrinjavajuće trendove.
„Prosječno dijete postavi 100 pitanja dnevno“, kaže on. „No s 10 ili 12 godina dijete nauči da se mnogo više cijeni davanje pravih odgovora nego postavljanje pametnih pitanja.“
Kako pomoći tim malim kreativcima da jednog dana postanu uspješni inovatori? Za početak, držite se ovih pet načela, ističe Wagner.
IGRA
Nastavnik koji unosi igru u nastavni plan i program, koji ima nekonvencionalan pristup i stvara neobične veze s predmetom, ojačat će dječji prirodni kreativni duh, smatra Wagner. Uspješni nastavnici učenje pretvaraju u zabavu. Kada učenici imaju osjećaj da je sve smrtno ozbiljno u vezi s određenim predmetom, boje se riskirati i razmišljati na kreativan način.
RADOZNALOST
Odgojiteljica Melissa Butler i umjetnik Jeremy Boyle sa Sveučilišta Carnegie Mellon prije pet godina započeli su istraživanje kako bi došli do odgovora na pitanje mogu li mala djeca biti inovatori. Osnovali su neprofitnu organizaciju Dječji inovatorski projekt radi poticanja inovatorskog duha i kreativnog razmišljanja kod učenika u državnim školama grada Pittsburgha.
Program omogućuje vrijeme za igru s različitim materijalima i tehnologijama, te mogućnost angažiranja u različitim individualnim i timskim projektima. Tako se razvija radoznalost u djece; zadatci omogućuju bolje razumijevanje i stvaraju želju za učenjem, kaže Boyle.
Djeca su po prirodi radoznala mala stvorenja. Ako ih odrasli (roditelji, odgojitelji, nastavnici...) potaknu da uoče vezu između više stvari, djeca postanu radoznala i žele otkriti kako stvari funkcioniraju zajedno.
STRAST
Razgovarajući sa stotinama inovatora dok je skupljao materijale za knjigu, Wagner je otkrio da je mnogim inovatorima pokazano kako da svoju strast pretvore u uspjeh. Predani nastavnici i brižni roditelji uvijek potiču učenikovu strast i prirodnu radoznalost i ulažu mnogo energije kako bi se povezala sva znanja i zadovoljila djetetova radoznalost. Oni puštaju djeci da sama izaberu područje interesa i da je istražuju na svoj način, što ih čini motiviranijima i kreativnijima.
NEUSTRAŠIVOST
Jedan od najvećih rezultata Dječjeg inovatorskog projekta jest povećanje neustrašivosti, osobito kad je riječ o spremnosti na rizik i iskušavanju novih načina rada. Djeca su također postala bolja u rješavanju kreativnih zadataka. Butler smatra da je potrebno pomaknuti fokus kad je riječ o pohvalama ako želimo gajiti inovatorski duh. Roditelji i nastavnici čine štetu djetetu ako mu kažu da je pametno. „Ako kažete djetetu da je pametno, onda je to je završena priča, radije ga navedite da se potrudi oko nečega i pohvalite konkretan angažman, jer trud i rad vode do uspjeha.“
SVRHOVITOST
Wagner smatra da je osjećaj svrhe iznimno važan za inovatore. Nastavnici koji su imali najveći utjecaj na učenike isticali su koliko je važno baviti se nečim što doprinosi općem boljitku, što mijenja svijet, da nije važno samo dobiti dobru ocjenu. Snažan osjećaj svrhovitosti doprinosi većoj motivaciji i želji da se što prije dođe do rješenja. To inovatore potiče da budu spremni na rizik i neprestano traže nove metode prilikom rješavanja izazovnih zadataka.
Izvor: Fastcompany.com