Zanemarivanje određenog djetetovog ponašanja legitimna je roditeljska strategija. Često to pokazuje mališanu da njegova ludorija neće izazvati reakciju, što znači da će vjerojatno rjeđe ponoviti to ponašanje u budućnosti. No, iako je dobro zanemariti neka ponašanja, druga jednostavno ne bi trebala ignorirati. Ako izostane intervencija, mogu se pretvoriti u mnogo veće probleme pa je vrlo važno paziti da se isprave na vrijeme.
Također, ponekad kada roditelji počinju ispravljati određeno ponašanje i uvedu disciplinu, djeca se počinju čak gore ponašati, ali to je samo prva reakcija. Uz dosljednost, ponašanje će se ispraviti s vremenom. Na koja ponašanja mališana treba obratiti posebnu pažnju možeš pogledati u nastavku.
Preuveličavanje istine
U početku to nisu mala pretjerivanja, na primjer, dijete kaže prijatelju da može pretrčati kilometar u četiri minute ili uvjerava baku da je pojelo sve povrće iako nije ni okusilo grašak. Ove male bijele laži nisu štetne, ali nisu baš činjenice.
U čemu je problem? Kada se djeca naviknu da su bolja u očima drugih ljudi, laganje postaje automatsko. Na kraju, laganje može postati puno gore i moglo bi uzrokovati velike probleme kod kuće i u školi.
Između druge i četvrte godine, dijete još ne razumije u potpunosti gdje završava istina i počinje laž, niti uistinu razumije razliku između želja i stvarnosti. Kada kaže da se cijelu noć igralo u parku nemoj zaboraviti da dijete možda vjeruje u to! Nemoj dijete kažnjavati zbog laganja, već samo nježno ispravi izmišljanje riječi. Podsjeti dijete da se dan ranije igralo u parku i da je cijelu noć spavalo. Kada dijete oko četvrte godine počne izmišljati, objasni mu što je to laganje i zašto je loše. Obavezno ga pohvali zbog istine i potiči da je uvijek govori, čak i kada bi ga to moglo dovesti u nevolju, piše psihoterapeutkinja Amy Morin.
Selektivno saslušanje
Više je nego neugodno kada znaš da te dijete čuje, ali pravi se da ne čuje. To može postati problem jer će dijete s vremenom stalno to činiti. Ako zna da ćeš mu stalno ponavljati, dvaput ili triput, neće imati poticaj da sluša prvi put dok mu govoriš. To je dječji način da vrati malo moći u odnosu i ako roditelj ne djeluje na vrijeme može dovesti do toga da postane prkosnije. Zato je važno da dijete nauči slušati prvi put kada mu govoriš ili daješ neke upute.
Kada želiš dijete uputiti u nešto, priđi mu bliže, stvari ruku na rame i reci mu što treba učiniti. Tako će te moći pogledati i odgovoriti potvrdno. Ako ne učini ono što si tražila, trebaš odrediti neke posljedice. Na kraju će shvatiti da selektivni sluh ne funkcionira.
Bacanje predmeta
U vrlo ranoj dobi dijete treba naučiti bacati, uostalom oni tom vještinom ovladaju u dobi oko 18 mjeseci, neki i kasnije. Naravno, djeca će htjeti bacati predmete i vidjeti učinke fascinantnog fenomena poznatog kao gravitacija.
Kad se radi o bacanju komadića hrane tu i tamo, to također nije velika stvar. No, ako se to ne ispravi, dijete može baciti predmete koji mogu razbiti prozore ili može ozlijediti ljude. Ne moraš ga sprječavati da u potpunosti prestane bacati predmete, već se usredotoči na to da ga naučiš što može baciti i gdje je u redu da koristi tu vještinu. Poanta je naučiti primjereno bacati stvari ili igračke poput lopte kako bi se obeshrabrilo agresivno bacanje.
Prekidanje
U svom umu dijete je centar svijeta i uvijek ima najvažnije stvari za reći, te ne shvaća da bi drugi ljudi mogli imati iste potrebe. Dakle, čak i ako djetetu uvijek iznova govoriš da treba pričekati prirodnu stanku u razgovoru i pristojno reći: "Oprostite", možda se toga neće uvijek sjetiti.
Kako bi dijete naučila ovoj vještini, stvori signale koje će dijete prepoznati. Na primjer, možeš mu staviti ruku na rame što može biti znak da će uskoro biti njegovo vrijeme da govori. Podizanje jednog ili dva prsta znači da ćeš slušati za minutu ili dvije. Također ga možeš naučiti da kima glavom ako nešto želi reći što će ga opet naučiti kako da pristojno sudjeluje u razgovoru. Naravno, kada dijete pristojno sudjeluje u razgovoru nikako ga nemoj zaboraviti pohvaliti za uloženi trud.
Tijekom ovog razdoblja učenja trebali bi imati razumne ciljeve ovisne o dobi djeteta. Ne očekuj da će dijete od tri ili četiri godine moći čekati više od nekoliko minuta na pažnju odraslih. Kako dijete raste, možeš produljiti vrijeme prije nego odgovoriš na pitanje.