Možda si nedavno gledala seriju Ginny & Georgia koja prati odnos između majke Georgije i njene tinejdžerice. Georgia nema autoriteta i s kćeri srednjoškolkom nastoji biti frendica. Razgovaraju o prvim ljubavnim iskustvima i izlascima, a na trenutke se čini da Ginny odgaja svoju majku koja zbog izrazito rane trudnoće nikad nije odrasla. Pa sad to pokušava nadoknaditi i biti 'kul'.
To nije jedina serija koja prikazuje blizak odnos majke i kćeri koje se ponašaju kao da su vršnjakinje. Majčinska ljubav zbilja je posebna, a majke su svojoj djeci u većini slučajeva rame za plakanje, kamen oslonac i osoba koja će ih uvijek razumjeti.
I dok jedni izrazito poštuju svoje roditelje i smatraju ih autoritetom s kojim ne mogu razgovarati kao s vršnjacima, drugi su odgajani poput Ginny i s majkom sve dijele. Pitanje je stoga gdje je granica i kojem se roditeljskom stilu prikloniti. Sigurno je da kćeri ne želiš biti neprijateljica, no trebaš li joj biti najbolja prijateljica. Je li taj 'frendovski' odnos održiv tijekom djevojčičina odrastanja?
Prvo roditelj, onda prijatelj
Terapeutkinja Sherri Gordon za portal verywellfamily.com piše da se većina stručnjaka slaže da bi roditelji trebali biti srdačni i prijateljski nastrojeni prema djeci. Za zdravo odrastanje, mališani trebaju osjetiti roditeljsku toplinu i ljubav, no na kraju dana, roditelji bi trebali postavljati jasne granice i pravila te usmjeravati dijete. Zahvaljujući granicama, dijete se osjeća sigurno, a roditelji bi trebali biti autoritet, odnosno svojevrstan zaštitnik i čuvar. Dakle, 'forsiranje' prijateljskoga odnosa od najranijih dana nije najbolji odabir. Roditelji su ipak odgovorni za djecu pa treba postojati neka hijerarhija odgovornosti.
Na kraju dana, kćeri ne bi trebale biti te koje će odgajati svoju majku ili s njom proživljavati ludu adolescenciju. Koliko god to bila 'kul'. Kako odrasta, djevojčica odnosno djevojka postaje pojedinka koja gradi mrežu prijatelja što je sasvim normalno kao što je normalno da njena majka, odrasla žena, ima svoj društveni život.
Iz svega toga možemo izvući sljedeće: prelijepo je s majkom imati blizak odnos, otvoreno razgovarati i provoditi slobodno vrijeme, no ipak treba poštovati djetetovu privatnost i pustiti ga da razvije odnos s vršnjacima.
''Sada, kao odrasla osoba, moja kći rado govori ljudima da sam joj ja najbolja prijateljica. Sada kada ima trideset godina i dvoje djece. Pitate li je, reći će da definitivno NISAM bila njezina najbolja prijateljica kad je bila dijete. Bila sam tu za nju, imali smo dobar odnos, ali ja sam joj bila majka. Točka.'', napisala je jedna korisnica Quore, dok je druga dodala da je majčinstvo dublje od prijateljstva. ''Svakako bismo se prema njima trebali odnositi s poštovanjem i ljubazno, ali još uvijek su nam potrebna pravila i granice'', istaknula je.
Većina se komentatora složila u tome da smo s majkom bliži što smo stariji i da ju mnogi tek onda shvate i prodube odnos. I ne samo to – možda odgajajući svoju djevojčicu čuješ majčin glas što pokazuje koliko je ovaj odnos poseban.
Na tebi je gdje ćeš postaviti granicu između odgovornog roditeljstva i bliskosti s kćeri.