Iako neki mališani nikada nemaju problema sa spavanjem, velik broj roditelja prolazi pravu dramu pokušavajući uspavati svoju bebicu Nošenje, hranjenje, vožnja u kolicima – sve su to metode koje svakodnevno koriste kako bi dijete što brže uspavali, te i oni dobili barem nekoliko sati zasluženog odmora. Iako se neka rješenja u tim trenucima jednostavno čine kao spasonosna, stručnjaci upozoravaju kako, dugoročno gledano, ona ipak nisu toliko poželjna. Ne radi se tu o velikim roditeljskim greškama, već samo o tehnikama uspavljivanja koje će u budućnosti samo otežati proces odlaska mališana na spavanje.
Hranjenje kao zamka kod uspavljivanja
Normalno je kako će roditelj uplakano dijete krenuti smirivati i uspavljivati njihanjem u naručju, ili će bebici pak ponuditi bočicu da se smiri. I ova je strategija itekako poželjna u prvih nekoliko mjeseci djetetova života. Naime, bebice nemaju razvijene mehanizme kojima bi se mogle samostalno smiriti i zaspati, te im je potreban podražaj poput hrane ili majčinog dodira. Međutim, nakon četvrtog mjeseca života mališan je dovoljno neurološki razvijen kako bi uspostavio vlastitu rutinu spavanja, kao i mogućnost samostalnog uspavljivanja.
Mališani se tijekom noći u prosjeku bude dva do šest puta. Što god roditelji navečer učinili, dijete će se i dalje nastaviti buditi, ali se često i samo uspavati tijekom noći. Od napora koji ulažete u uspavljivanje, važnije je uspostaviti rutinu prije samog odlaska u krevet. To može biti hranjenje, pa kupka, koje će dijete s vremenom prepoznati kao znak da je vrijeme za odlazak na počinak.
Neprestano uzimanje u naručje
Svaki put kad bebica zaplače, većina će ju majki instinktivno uzeti u naručje i krenuti smirivati. Prvih mjeseci ovo također nije pogrešna metoda. No, stručnjaci kažu kako bi nakon tog razdoblja trebalo krenuti s "odvikavanjem" od ove metode. To možete učiniti na način da kad mališan počne plakati, jednostavno pričekate nekoliko minuta prije nego što ga krenete uzeti u naručje. Dijete će se ponekad jednostavno smiriti samo od sebe.
Kada ste vidjeli da mališan može prestati plakati sam od sebe, postupno povećavajte vrijeme prije nego ga uzmete u naručje. Također na brzinu prođite "listu" stvari zbog kojih bi mogao plakati. Ako sa sigurnošću možete reći kako nije gladan, žedan, bolestan, nemate razloga za automatsko trčanje prema njegovom krevetiću.
Hranjenje usred noći
Mnoge bebice naviknute su na hranjenje kada se probude usred noći, i roditelji su uvjereni kako im je ovaj obrok potreban. Međutim, riječ je samo o navici, ističu stručnjaci. Jednostavno se radi o tome da će svaki noćni obrok skratiti vrijeme djetetova sna, što će se drugi dan itekako vidjeti na raspoloženju, ali i ciklusima hranjenja. Preko dana mališan neće mnogo jesti, te će tijekom noći zahtijevati obrok – i tako u krug.
Najbolje rješenje je jednostavno prestati s ponoćnim obrocima – odjednom ili postupno. Ako se odlučite za postupno, smanjujte količinu obroka, a preko dana potičite mališana da pojede više. Već nakon kratkog vremena bebica će se sama uspavati kada dođe do buđenja usred noći.
Drijemanje nije uvijek potrebno
Jasno je kako bebice trebaju sna i tijekom dana, i roditelji će brzo uspostaviti ovu rutinu. No, ono što može poremetiti tijek spavanja po noći, jest neplanirano spavanje tijekom dana. To se najviše odnosi na drijemanje u kolicima tijekom šetnje ili vožnje u automobilu koja će većinu mališana uspavati. Međutim, upravo će im ova navika "ukrasti" san tijekom noći.
Mnogi roditelji će smatrati kako su ovi trenuci potrebni mališanu, no to nije u potpunosti tako. Važnije je držati se rutine, te naviknuti mališana na to da postoji vrijeme za spavanje, ali i buđenje.
Kasni odlazak na spavanje
Držanje bebice budnom mnogi doživljavaju kao metodu pomoću koje će mališan lakše zaspati, kada ga umor doslovno svlada. Međutim, kada dijete postane previše umorno, javljaju se neočekivani problemi. Teže će zaspati, ali se i češće buditi tijekom noći. Nakon prvih nekoliko mjeseci života, mališan bi trebao biti spreman za krevetić već u 19 ili 20 sati.