Velikoj većini roditelja nije u interesu odgojiti nedisciplinirano dijete. Takvoj se djeci obično govori da su razmažena što ima negativni prizvuk i aludira na to da takvom djetetu nema spasa. Ipak, treba se sjetiti da roditelji najčešće razmaze dijete, a da toga nisu ni svjesni - uglavnom iz dobre namjere. Na kraju, reći da je dijete razmaženo ili pravo 'derište' baš i nema smisla znamo li da mališani čine ono što misle da mogu ili bi trebali - a to proizlazi iz odgoja.

Znatiželjni i 'veliki'

'Trinejdžeri': 5 razloga zašto se trogodišnjaci ponekad ponašaju kao male pubertetlije

Također, kao i odrasli, i djeca mogu imati loš dan pa biti pomalo neposlušna, nervozna i svojeglava, i to treba razlikovati od nediscipline.

Često roditelji misle da njihovo dijete nipošto ne može biti nedisciplinirano. ''Svi roditelji žele najbolje za svoju djecu i pitaju se kako ih naučiti da nas poštuju. ''Kada nas djeca isključuju, odbijaju učiniti ono što želimo, prkose nam ili nas ignoriraju, normalno je da postanemo iznervirani i frustrirani”, kaže Nancy Samalin, edukatorica i autorica knjige 'Loving Without Spoiling And 100 Other Timeless Tips for Raising Terrific Kids'. Samalin dodaje da se lako upada u zamku stvaranja nediscipline i postavljanja premalo ograničenja.

Kupujući djetetu sve što poželi, ucjenjivanjem i nagrađivanjem svega što napravi ili rečenicama: 'Možeš jesti čokoladu samo ako pojedeš povrće', izgledno je da ćeš razvijati disciplinu.

Kako bi postavila granice, potrebno je prepoznati znakove dječjeg nediscipliranog ponašanja te ih pokušati 'srezati' u korijenu - a to možeš učiniti na obosranu korist - bez uvreda, galame i prijetnji.

Edukatorica Samalin je za portal Fatherly izdvojila šest znakova nediscipliranog ponašanja i mogućih rješenja.

Dijete misli da je uvijek u pravu

Možda tvoje dijete misli da se sve vrti oko njega i njegovih želja ili je pak naviknulo da je njegova riječ zadnja. Nijedno ponašanje nije dobro i sugerira ti da je vrijeme da pokušaš promijeniti to. Ako, recimo, muku mučite s pospremanjem knjiga na polici ili kaputa u ormar, Samalin savjetuje da djetetu osvijestiš da se ovdje ne radi ni o njemu ni tebi.

''Recite: knjigama je mjesto na policama’; ‘kaput treba objesiti u ormar, a ne na pod’; ‘suđe se mora staviti u perilicu’; i, 'sad je vrijeme za kupanje'', nabraja edukatorica. S vremenom će dijete shvatiti da su ovi roditeljski zahtjevi zapravo racionalni, a da je disciplina u životu praktična i poželjna.

Ne može čuti riječ 'ne'

Rijetko kojem djetetu je drago čuti da ne može sad dobiti sladoled ili novu igračku, no nedisciplirana djeca će dati sve od sebe kako bi došla do svog cilja - za njih 'ne' nije odgovor, a u tom im trenu ne treba popustiti samo kako bi se prestali plakati ili derati. Umjesto postavljanja pitanja: 'Zašto ne slušaš kad ti govorim?' dijete dovedi u red uz konstrukciju: 'Marko, jakna!' ili 'Ana, zubi!' Ne boj se reći djetetu da nešto ne može dobiti i postavi jasne granice. Budi uporna i ne osjećaj se loše kažeš li djetetu 'ne'.

Nedostaje mu empatije

Odmalena je važno razvijati toleranciju, empatiju i dobre manire. To će dijete najbolje naučiti na primjeru. Vrijedi ga pohvaliti i naglasiti važnost čarobnih riječi. Dijete treba usmjeriti k tome da pozdravlja, zahvali, zamoli... Čim dijete dobije pozitivnu povratnu informaciju i uvidi da se pristojnost isplati, napravila si veliki korak. Provodeći zajedničko vrijeme, dijete će shvatiti koliko je bitno uz sebe imati drage ljude i cijeniti ih. 'Bravo, odlično si to napravio/la, jako sam zadovoljna' motivirat će ju/njega da nastavi pomagati i preuzme inicijativu - ovisno o dobi.

Nije ga briga kako se ti osjećaš

Pokušati razumjeti druge i ne gledati samo svoju korist ključna je životna lekcija. Nedisciplirana djeca često svijet promatraju iz perspektive ja, ja, ja. Ipak, treba ga naučiti da je važno sagledati i biti obziran prema drugima. U obitelji bi dijete trebalo steći osjećaj pripadnosti, a razgovorom se taj 'ja, ja' može preokrenuti u 'mi'. Djetetu treba osvijestiti da ima pravo na izražavanje mišljenja i emocija i da ih ne treba potiskivati.

Dijete krivi druge za svoje greške

Mnogi su se roditelji suočili s djetetovim obrambenim stavom: 'Nisaaaam ja kriv/a' Umjesto da ga napadaš zbog greške, bolja je metoda djetetu osvijestiti da vodi računa o posljedicama svojih odluka - bile one dobre ili loše. Djeca bolje reagiraju na ohrabrenje nego na kaznu pa je važno da steknu dojam da si tu uz njih. Razgovarajte o tome zašto je nešto dobro činiti, a nešto nije.

Sve što kažeš, djetetu zvuči kao zapovijed

Možda tvoje dijete misli da si mu najveći neprijatelj i da ga ništa ne pitaš. Važno je da dijete zna da je i njegovo mišljenje važno, da cijeniš njegov trud i inicijativu. Dobro je ponuditi mu mogućnost izbora - recimo, možeš ga pitati želi li sendvič ili jogurt. I dalje ćeš ti biti 'glavna', no uključit ćeš mališana u donošenje odluka - što je korisna životna lekcija.