Ovo se ponajprije odnosi na nepoznate pse, kojima mališani često prilaze bez razmišljanja, kao da je riječ o njihovom ljubimcu. I dok roditelji u tom trenutku mogu mališana povući na stranu i reći muda se to ne smije raditi, to dugoročno gledano može biti veoma zamarajuće. Svakom bi roditelju cilj trebao biti da mališan samostalno zna što učiniti pri susretu s nepoznatim ili čak neprijateljski nastrojenim psom.
Prevencija napada prilikom susreta sa psom
Radi li se o susjedovom psu kojeg susreće svakodnevno, ili pak nepoznatom ljubimcu kojeg je po prvi puta vidio u parku, svejedno je. Psi često djeluju instinktivno, onako kako im osjećaj za preživljavanjem nalaže. Mališani često nesvjesno naprave pogrešku, pretpostavljajući kako su svi psi jednako druželjubivi. To se posebno odnosi na djecu koja su rasla uz psa, te ne mogu shvatiti zašto bi se neki pas ponašao drugačije od njihovog kućnog ljubimca.
Iako su roditelji tu da mališana odvrate od naglog približavanja nepoznatom psu, važno je da dijete samo nauči razliku i prepozna neprijateljski nastrojenog psa. Upravo ovakva pogreška, kada roditelj ili druga odrasla osoba nisu u blizini, često može završiti ugrizom koji služi kao upozorenje, ali i težim napadima i ozljedama. Stoga, kada je dijete dovoljno veliko za ozbiljniji razgovor, potrebno mu je objasniti da neke pse jednostavno smetaju nagli pokreti te da u tim trenucima mogu reagirati na neočekivan način.
Korisni savjeti i iskren razgovor
Najbolje bi bilo mališana naučiti da izbjegava bilo kakav kontakt s nepoznatim psom, a najbolji primjer za to ćete mu biti upravo vi. U slučaju da je pas uz vlasnika, potrebno je osobu pitati za dopuštenje smijemo li mu se približiti.
Neprijateljski nastrojenog psa najbolje će prepoznati po naglim pokretima glave i užurbanog kretanja, kao i obrambenog stava ili režanja kada mu se netko pokuša približiti. U slučaju da pas krene prema mališanu, važno je objasniti mu da će se od njega najbolje odmaknuti bez naglih pokreta i panike. Laganim korakom je potrebno udaljiti se na sigurnu udaljenost. U slučaju napada psa, koliko god to teško bilo, nagli pokreti također nisu preporučljivi i samo bi mogli dodatno isprovocirati psa.
Ove je savjete potrebno, dakako, prilagoditi djetetovom uzrastu. Nije realno očekivati da će jedan "ozbiljan" razgovor automatski odvratiti mališana od približavanja nepoznatim psima. Fokus je tijekom razgovora, stoga, poželjno zadržati na važnosti nježnog pristupa psu. Možete upitati mališana i kako bi se on osjećao u slučaju da neka osoba naglo krene prema njemu i pokušava ga dotaknuti. Mnogi se mališani tijekom ovog primjera uspiju poistovjetiti sa situacijom u kojoj se pas nalazi te će u budućnosti razmisliti treba li se i kako približiti psu.
Životinje i osjećaji
Ono najvažnije, imali kućnog ljubimca ili ne, jest naučiti mališana kako se prema svakoj životinji treba odnositi s poštovanjem, budući da i one imaju osjećaje baš kao i svi ljudi. Nekoliko je pravila važno usaditi mališanima od malih nogu, imali oni kućnog ljubimca ili ne, a tiču se svih životinja.
Prilikom igre sa životinjom važno je ne biti grub, te ne potezati ju za uši ili rep. U takvim situacijama i najposlušniji psi ili mačke mogu postati agresivni. Također se životinju ne bi smjelo smetati tijekom spavanja ili hranjenja.
Sve dok mališan ne usvoji ova pravila i automatski ih se počne pridržavati, potrebno je zadržati roditeljski nadzor. To bi značilo da odrasla osoba uvijek treba biti u prostoriji kada se dijete igra i druži sa životinjom. Kao roditelj jednostavno nikada ne smijete pretpostaviti da je životinja "naviknula na djecu", te je jednostavno bezazlena. Dovoljna je samo jedna situacije, poput krivog pokreta, koja može završiti napadom na mališana.