Djeca su ih sigurno primila s oduševljenjem i žele ih pojesti što prije, ne razmišljajući da bi bilo zdravije za njih da neke ostave i za kasnije. Roditelji se u ovoj situaciji zaista trebaju oboružati strpljenjem i mudrošću kako bi djecu uspješno nagovorili na postepeno konzumiranje slatkiša, dio po dio. A to ponekad zna biti zaista teško s obzirom na to da su mališani zaista teški i uporni pregovarači kada nešto zažele.
S obzirom na to da slatkiši nisu ni blizu zdrave prehrane, ali su tako ukusni i sa svakim zalogajem zovu na još, potrebno je već unaprijed zauzeti čvrst stav i pravila oko kasnije konzumacije. Primjerena porcija slatkiša za dnevnu konzumaciju ne bi smjela prelaziti više nego što stane u dlan dječje ruke, bilo da se radi o bombonima ili čokoladicama. Previše slatkiša u kratkom vremenu može izazvati mučnine, bolove u trbuhu i nagli porast šećera u krvi. Ako govorimo o kalorijama, ne savjetuje se da djeca pojedu više od 100 kalorija slatkiša dnevno.
Osim toga, neovisno o blagdanskom razdoblju, slatkiši nikad ne smiju zamijeniti obrok s pravim nutritivnim vrijednostima, već se trebaju smatrati isključivo poslasticom između ili nakon obroka.
Kako bi djeca bila zasićena hranom i u manjoj čežnji za slatkim, nutricionisti preporučuju obroke s velikim udjelom proteina.
Kako djeci dozirati hrpe slatkiša koje su dobili ispod bora?
Roditelji bi već unaprijed, prije blagdanskog razdoblja trebali porazgovarati s djecom oko pravilne konzumacije slatkiša. Odnosno, ako to nisu učinili, dati im do znanja zašto pojesti sve odjednom nije dobro za njih i njihovo zdravlje.
Neki od argumenata roditelja mogu biti:
- mučnina, - bolovi u trbuhu, - "ako danas pojedeš sve, sutra ne možeš očekivati nove slatkiše" - dajte djeci do znanja da imaju zaista mnogo slatkiša na raspolaganju i neka ih raspodjele na više dana - dajte im osjećaj odgovornosti: neka djeca shvate koliko su sretni i privilegirani što baš oni imaju mogućnost pojesti toliko slatkiša.
Kako bi to ostvarili:
- dajte im do znanja kako slatkiši neće nigdje pobjeći, i sutra će biti tu i imat će ih mogućnost jesti, samo postepeno i u granicama
- omogućiti da im da sami odaberu slatkiš koji danas žele pojesti. Ako djecu ni na koji način ne uspijete uvjeriti u posljedice loše odluke da odjednom pojedu sve ili većinu slatkiša, dajte im i mogućnost odabira da pojedu odjednom koliko žele. Nakon što iskuse da su odrasli zaista bili u pravu braneći im preveliku konzumaciju odjednom, djeca će na vlastitoj koži, ali na teži način iskusiti koliko je odluka bila pogrešna. Mnogi su to već, ne vjerujući u "slatkiše za sutra" iskusili, i kao djeca, i kao odrasli, na ovaj teži, no najmanje ispravan način.