Kada osmogodišnje dijete neprestano govori "vidi me, vidi me" onda to može biti slatko i šarmantno, ali kada to govori 18-godišnjak onda roditeljima nije više ni simpatično ni zabavno jer se možda radi o narcisu.
Narcisoidnost ili narcistički poremećaj ličnosti je psihički poremećaj ličnosti kojeg obilježava pretjerano zanimanje za fizički izgled i vlastite potrebe, nedostatak empatije, ali i želja za stalnim divljenjem. Postoji klasični znakovi koji pokazuju narcisoidnost i psiholozi ih često objašnjavaju kako bi pomogli roditeljima da izbjegnu razvoj ovakve osobnosti.
Kako prepoznati izrasta li dijete u narcisa?
Istraživanja pokazuju da se naznake narcizma mogu vidjeti kod mlađe djece kada pokazuju znakove impulzivnosti, krše pravila ili pokazuju nedostatak empatije, ali većina psihologa i istraživača izbjegava etiketiranje male djece kao narcisa.
"Nikad ne bih paničario zbog narcizma osmogodišnjaka jer se s razvojem mijenja puno toga", objašnjava autor i psiholog Keith Campbell za Mbg. Zapravo, osobnost se razvija sve dok osoba ne dođe u srednje dvadesete, dodaje psiholog i stručnjak za narcistički poremećaj Ramani Durvasula.
Također je uobičajeno da se tinejdžeri ponašaju sebično, a to nije nužno znak narcisa. Durvasula objašnjava da je važno vidjeti kako se dijete ponaša prema svojim vršnjacima. "Iako možda neće pokazati naklonost prema roditeljima, oni će samokontrolu i empatiju pokazati prema svojim vršnjacima i to je dobar znak", dodaje dalje.
Roditelji su ponekad u strahu hoće li dobro odgojiti svoje djece, a kako bi izbjegli da njihova djeca razviju neke narcisoidne osobine psiholozi savjetuju sljedećih nekoliko stvari. Također je vrlo važno da ne zaborave tri važne riječi: suosjećanje, strast i odgovornost.
Razvijanje suosjećanja
"Ako želiš izbjeći narcisoidnost, prva stvar koju možeš učiniti je ojačati empatiju kod svoje djece", kaže Campbell. To bi trebalo uključivati i učenje djece o vlastitim emocijama, ali ih treba potaknuti da se zapitaju kako se osjećaju drugi ljudi. Učenje ljubaznosti i ukazivanje na neljubazno ponašanje također mogu biti od pomoći. Također dodaje da su roditelji uzor i da se trebaju dobro ponašati prema ljudima oko sebe kako bi djeca vidjela kako roditelj vlada svojim emocijama.
Ohrabri dijete da pronađe svoju strast
O ovome se vrlo rijetko govori, ali motiviranje djeteta da pronađe svoju strast je jedan od načina da se izbjegne narcisoidnost. Kada je osoba (mala ili velika) usredotočena na svoje strasti pokazat će entuzijazam i oko toga graditi odnose. Svaki ego će se istopiti ako se nešto radi iz ljubavi, kaže Campbell.
Razvijanje osjećaja odgovornosti
"Ljudi koji imaju narcisoidnu osobnost vrlo lako će preuzeti odgovornost za sve dobre stvari u životu poput zasluga na poslu, svoju privlačnost i bit će im važan novac koji zarađuju. No, teško im je preuzimanje odgovornosti za negativne stvari", kaže dalje Campbell. "Važno je učiti djecu da preuzmu odgovornost, posebno za pogreške, jer opiranje tome može biti znak narcizma", dodaje dalje.
U trenutku djetetove pogreške i lošeg ponašanja roditelj može pokušati objasniti djetetu što je učinio i zašto to nije u redu. Pohvali dijete kada preuzme odgovornost za svoje postupke kako bi ga potaknula da dalje napreduje u tom smjeru. Na primjer, možeš mu reći: "Sretna sam što si to uradila, ovo je bilo vrlo odgovorno."
Stvori nove izazove za dijete
Važno je za dijete stvarati nova ograničenja kako bi znalo da je kao i svi ostali. "Ovo je uvijek stvar ravnoteže jer želiš da dijete ima samopouzdanje i da se osjeća dobro, ali ako ima previše samopouzdanja dobro je malo ublažiti ego, možda da je malo bliži stvarnosti", dodaje Campbell.
Na primjer, ako tvoje dijete ima odlične ocjene zamoli učitelja da mu da teže zadatke. To će mu također smanjiti dosadu u školi, ali uz sve ovo je važno učiti dijete da rješava svoje probleme i razvija efikasnost.
Podsjeti dijete na bezuvjetnu ljubav
"Često kaži djetetu da ga bezuvjetno voliš i da ljubav nije nešto što treba zaslužiti. Tako neće razviti snažnu potrebu za pažnjom, strah od odbacivanja, tjeskobu i sram, a sve su ovo crte narcisoidnosti", objašnjava Durvasula. Campbell savjetuje roditeljima da preformuliraju misao "želim da se moje dijete osjeća posebno u želim da moje dijete zna da ga ja posebno volim."
Postavljanje granica
Kada dijete tijekom odrastanja ne poznaje granice u odrasloj dobi će vjerovati da je to način na koji svijet funkcionira i može razviti osjećaj da ima pravo na sve. "Ako se tvoje dijete ponaša na neprikladan način, antagonistički i okrutno, kao roditelj trebaš postaviti granice odnosno postaviti očekivanja i posljedice", kaže Durvasula. No, ako ne vidiš nikakve pomake u njegovom ponašanju razmisli o suradnji s obiteljskim terapeutom ili dječjim psihologom. Dijete možda neće slušati, ali terapeut može pratiti i identificirati jesu li ti obrasci povezani s nekim vanjskim problemima ili možda unutarnjim.
