"Ne, milena, zaista nema čudovište u tvojem ormaru. Već sam dva puta provjerila..." Ne brinite. Niste vi jedini u kojih su "kratke noge". Bezazlene laži dio su svakodnevice svake majke. A ako tvrdite suprotno, ili vam je dijete još premalo da bi shvaćao verbalni jezik ili živite u poricanju.
Svi mi to radimo. Ponekad lažemo da bismo ih natjerali da učine nešto što je korisno za njih ("Ako ne pojedeš povrće, one nov, lijepe cipele ti nikada neće dobro pristajati:"), a ponekad da bismo njihovo ponašanje držali pod kontrolom ("Kasnije ću pogledati skriveni video, i vidjeti jesi li ti to napravio, pa mi možeš odmah sam reći jesi li to napravio ili ne"). A ponekad lažemo da bismo popravili vlastite greške (Zubić vila nije došla?? Ne brini, sada ću ja njoj napisati pismo, da obavezno dođe večeras").
Da, svi mi bezazleno lažemo našoj djeci kako bismo im poštedjeli osjećaje, potaknuli ih da nas poslušaju, smirili kada imaju "žutu minutu" i izbjegli druge nezgodne situacije. Pa, kada je onda u redu kazati bezazlene laži? To je na svakom od nas da odluči, no postoje neke generalne situacije :
1. Klasične sitne laži
Najbenignije laži su one koje izgovaramo kako bismo održali ili potaknuli njihovo vjerovanje u neki fiktivni lik. Ovo nije toliko laganje, koliko pričanje bajki. Bajka o Djedu Mrazu, o vilama ili zločestim trolovima nikada nije naškodila djetetu. One su nešto što je dio djetinjstva i što u stvari pomaže djetetu razviti maštu, i s godinama dijete samo nauči da je bila riječ samo o pričama.
2. Bezazlene laži
Bezazlene laži su veoma korisne kada ne želite povrijediti osjećaje svog dijeteta ili ga izložiti okrutnosti velikog svijeta oko nas. "Mrvicu smo poslali da živi na selu, gdje ima veliko dvorište i gdje mu je puno ljepše.", "Ma, kosa će ti začas ponovo narasti", "Lunapark je zatvoren jer ga vile moraju očistiti, ne možemo sada tamo ići..." - ovo su neke su od tih laži.
3. Praktične laži
Život je puno lakši kada sami možete kontrolirati stvarnost. Jeste li ikada rekli svom djetetu "da to više ne proizvode" kada vas po dvjestoti put upita može li kupiti neku igračku, a vama se više ne da govoriti "ne". Ili je riječ bila o nečem sličnom? Ako je odgovor potvrdan, onda ste izgovorili praktičnu laž. Neke od njih su i: "Prekasno je da idemo na sladoled, već se slastičarna zatvorila / ili - ne radi srijedom.", "Ne možeš sad gledati Brzića jer je preumoran da bude na televiziji i trenutno spava.", "Igračke moraš pospremiti na mjesto, na spavanje – inače će biti preumorne da se igraju sutra." ili "Te igračke / slatkiši su samo za gledanje, ne za kupovanje".
4. Laži za osjetljive situacije
Ponekad dijete pita pitanje na koje nemate spreman odgovor. Ili se možda radi o krivom pitanju ili je ono postavljeno u krivo vrijeme (Pitanje "odakle dolaze bebe" postavljeno za vrijeme odlaska u kino ili na predstavu). O čemu god se radi ne želite se baš u tom datom trenutku pozabaviti odgovorom na ti pitanje. Nema problema, nabacite neku od laži za osjetljive situacije – ili glumite neznanje ("Joooj, trenutno sam zaboravila, ali ću se poslije sjetiti i reći ti") ili nešto izmislite ("Rode donose bebe, mileni"). Kako god bilo, s ovim lažima ćete se izvući iz škakljivih situacija.
5. Laž za izbjegavanje/prikrivanje vlastitih grešaka
Ponekad i mi zakažemo i ne ide nam sve po ruki. Ponekad ćemo priznati grešku, no nekada se radi o situacijama u kojima je bolje prikriti vlastitu grešku. Primjerice - obećali ste sinu da ćete mu kupiti Ben 10 kartice, ali ste zaboravili na to. Kad dođete kući kažete mu: "Tražila sam ih u dva dućana, ali nigdje ih nije bilo. Ali tete u dućanu su rekle da će sutra dobiti nove kartice." - Ovo je laž kojom ste prikrili svoju grešku – i upalit će svaki puta.
6. Laž koja plaši
Kad smo moja sestra i ja bile male, mama nam je stalno prijetila da će nas dati vješticama. Ja sam znala samo da su vještice stare, ružne i opasne, i to je dugo vremena "palilo" da se smirimo i postanemo poslušne. Doduše, ovo je jedna od onih laži kada zaista morate biti oprezni što ćete reći i definitivno ne biste trebali pretjerivati.
Iako mi našoj djeci govorimo da nikada, ali zaista nikada ne bismo trebali lagati, to ne znači da se u našoj misiji da ih što bolje odgojimo i pripremimo za život (ali i da sebi ponekad olakšamo stvari) ponekad ipak nećemo poslužiti polu-istinama, izmišljotinama, namjerno ispuštenim činjenicama i izravnim lažima.
Koja je najčešća laž / izmišljotina koji vi koristite?
Mi učimo svoju djecu da je krivo lagati, no koliko se često same nađete u situaciji da djetetu slažete kako biste se izvukle iz škakljivih situacija?