
Greške koje roditelji čine kada razgovaraju s djecom o pubertetu

Mnogi roditelji otkrivaju da se adolescencija približava njihovoj djeci puno brže nego što su očekivali. Tek nauče hodati, čitati, polako postaju neovisniji i onda - odjednom - pubertet. Djeca koja ulaze u pubertet suočavaju se s dubokim promjenama kada su u pitanju njihova tijela, njihovi umovi i njihove društvene sfere, a to može biti prilično alarmantno.
Ipak, brojni stručnjaci vjeruju da roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se snađu u tom teškom razdoblju između djetinjstva i adolescencije, jer koji su ti najbliži ljudi kojima se djeca mogu obratiti za informacije, savjete i podršku za vrijeme te duboke promjene, ako ne roditelji?
Roditeljima je to drago za čuti, ali istovremeno i pomalo zastrašujuće, jer mnoge stvari mogu poći po krivu. Pet je najčešćih pogrešaka koje dobronamjerne mame, tate i drugi odgojitelji čine kada razgovaraju sa svojom djecom o pubertetu - saznale smo koje su to pogreške i što učiniti umjesto toga.
Greška 1: Čekate do puberteta kako biste razgovarali o pubertetu
Jedna od najvećih pogrešaka koje roditelji čine jest podcjenjivanje činjenice koliku oni ulogu igraju u pripremi svoje djece za pubertet i adolescenciju - što znači da tada odgađaju važne razgovore.
"Priprema" je zaista ključ, jer se djeca počinju brinuti o tinejdžerskim stvarima u puno mlađoj dobi nego što roditelji misle. Primjerice, neka istraživanja pokazuju da neka djeca počinju eksperimentirati s drogama i alkoholom u dobi od devet ili 10 godina. Upravo zato, roditelji bi sa svojom djecom trebali ranije započeti razgovor o pubertetu. Stručnjaci poput Talib ne vole biti previše propisani u pogledu rasporeda, ali to su razgovori koji mogu započeti godinama prije početka puberteta.
Greška 2: Mislite da je drugim roditeljima lakše nego vama
Roditelji ponekad odgađaju razgovore o pubertetu samo zato što im može biti neugodno, posebno ako takve razgovore nisu vodili sa svojim roditeljima. Ali čekanje i odgađanje takvih razgovora može biti prava pogreška. Također, izbjegavanje tih razgovora nenamjerno potaknuti sram o takvoj temi, što djeci, što roditeljima, a to nikako nije dobro.
Ono što je bitno jest samo prihvatiti da takvi razgovori mogu biti i jesu nezgodni i neugodni na razne načine za gotovo sve roditelje, tako da u tome nisi jedina. Najvažnije je djeci pokazati što više smirenosti i samopouzdanja i "obaviti" taj razgovor.
Greška 3: Preopterećujete djecu informacijama
Budući da ti razgovori mogu biti neugodni, neki roditelji osjećaju kao da se trebaju naoružati s puno informacija.
Razmisli o tome da započneš s pitanjem.
Cilj je steći osjećaj za ono što djeca misle da znaju, i u konačnici otvoriti vrata za još mnogo razgovora koji se događaju tijekom adolescencije. Također, ne boj se reći djetetu ako je pitalo nešto što ti ne znaš - reci mu da to možete potražiti zajedno. Koristi resurse koji su ti dostupni - možda ćete u TV emisiji vidjeti nešto što će potaknuti razgovor, možda ćete zajedno čitati knjigu o pubertetu ili nešto drugo.
Greška 4: Ne priznavanje koliko se pubertet promijenio, uključujući pristup pornografiji
Roditelji ponekad pokušavaju uključiti vlastita adolescentna iskustva u te razgovore, a iako anegdote mogu pomoći u daljnjoj normalizaciji iskustva, ponekad mogu nenamjerno pretjerati.
Prvo, bitno je samo priznati da su se stvari promijenile, ali i pobrinuti se da obiteljski razgovori oko adolescencije i puberteta u obzir uzimaju novu stvarnost djece, na primjer koliko je pornografija sveprisutna. Naime, stručnjaci kažu da je "neizbježno" da će djeca gledati pornografiju, a istraživanja sugeriraju da je jedna trećina djece u dobi od 11 do 14 godina pornografiju gledala na mobilnom uređaju.
Greška 5: Nedovoljno pažnje pridajete slici tijela
Roditelji koji dobro odrađuju svoj posao razgovarajući sa svojom djecom kroz fiziologiju puberteta ponekad zaborave zaroniti u emotivniju stranu svega ovoga. Konkretno, mogu zaboraviti razgovarati s djecom o tome što osjećaju u smislu slike svog tijela.
Umjesto toga, izravno razgovaraj s djecom o slici tijela u ovom osjetljivom trenutku njihovog razvoja. Na primjer, normalno je da se tinejdžeri debljaju tijekom puberteta, pa je važno djeci to napomenuti i normalizirati. Jednostavno normaliziranje činjenice da nisu jedini s pomiješanim ili negativnim osjećajima o tome kako njihovo tijelo trenutno izgleda, već da i njihovi vršnjaci prolaze kroz isto, vrlo je važno.

Boss obrva je stigao: Kallos je lansirao BROW BOSS HYBRID – revoluciju u oblikovanju obrva

Nevidljivi SPF stickovi: Nova generacija zaštite od sunca bez bijelog traga

Najbolji recepti za domaći sladoled od pistacija - od klasične verzije do veganske verzije
