Narcisoidni roditelji negativno utječu na psihološki razvoj djece, na njihovo rasuđivanje i njihova emocionalna stanja, društvena ponašanja i stavove. Često zanemaruju osobne granice prema djetetu kako bi zadovoljili neka svoja očekivanja, a sve to ostavlja negativan utjecaj i na kasniju životnu dob.
Svako dijete razvija se pod utjecajem okoline, skuplja komadiće odnosa oko sebe i nesvjesno ih uklapa u svoj karakter - genetsku kartu koja djelomično određuje tko ćemo postati. Što se događa s razvojem osobnosti kada dijete živi u sjeni narcisoidnih roditelja? U nastavku možeš pročitati najčešće posljedice takvog odnosa, a mnoge se tek vide u odrasloj dobi.
Neprestano kriviš sebe
Narcisoidni roditelji mogu na različite načine vrijeđati, ali su gotovo sigurno emocionalno neosjetljivi jer su previše zaokupljeni sobom da bi čuli bol drugih ljudi. Emocionalno osjetljiva djeca koja čeznu za ljubavlju ne mogu jednostavno izaći kroz vrata i pronaći novu obitelj, a često u vlastitoj obitelji ne razviju samopoštovanje. Stoga će često misliti da su problem, "da sam tiša, mirnija ili sretnija, mama ne bi vikala na mene". "Ako se popravim, konačno ću biti voljena", sve su to rečenice koje se iz djetinjstva preslikavaju i na odrasli život, a onda ljudi krive sebe u različitim situacijama.
Loš odabir životnog partnera
Prema terapeutkinji Wendy Behary život s narcisoidnim roditeljem utječe na odabir partnera. Na primjer, neki će pokušati razviti istu dinamiku u odnosima koju su imali tijekom odrastanja, jednostavno zato što su upoznati s njom. To bi moglo dovesti do kontrolirajućeg ili toksičnog odnosa, osobito ako se ljudi stalno okruženi narcisima.
S druge strane, oni koji odražavaju narcističke osobine svojih roditelja u odrasloj dobi mogli bi odabrati partnera koji je blag ili pasivan jer će na takav način lakše kontrolirati partnera.
Možeš pokazivati narcisoidno ponašanje
Kada su roditelji narcisoidni, to može dovesti do onoga što Behary naziva "naslijeđe narcizma", u kojem dijete odrasta i oponaša ono što mu je bilo normalno. "Kada ti ljudi odrastu žele kontrolirati i postaju zahtjevni", kaže dalje za MindBodyGreen. Ove osobe također mogu biti vrlo kritične, ali i u isto vrijeme vrlo osjetljive na kritiku.
Nesigurna si u odnosima
Odrastanje u ovakvom okuženju utječe na način na koji se osoba zbližava s drugim ljudima. Zanemarivanje, zlostavljanje ili emocionalna odsutnost narcisoidnog roditelja može natjerati ljude da se zapitaju koliko su sigurni s drugim ljudima. Grubo govoreći, nesigurna privrženost može se razviti u dva oblika: isključivanje ljudi jer su strahovi prevladali i tjeskobna privrženost u kojoj ljudi jure za ljubavlju, čak ponekad i ljutito.
Hoće li osoba postati tjeskobna ili bježati od ljubavi ovisi o kombinaciji temperamenta i odgoja, ali stalno zanemarivanje često stvara izbjegavanje, a nepredvidiva pažnja općenito dovodi do tjeskobe.
Teško prepoznaješ svoje emocije
"Odrastanje s narcisoidnim roditeljem često stvara potrebu za odvajanjem radi samoodržanja. Kao rezultat toga, prepoznavanje emocija i sposobnost povezivanja s vlastitim osjećajima predstavlja veliki izazov", kaže psihoanalitičarka Babita Spinelli za Mbg. Osim toga, Spinelli kaže da odrastanje s narcisoidnim roditeljem također može dovesti do anksioznosti, depresije, sumnje u sebe, ovisnosti u odnosima, ali i niskog samopoštovanja.
Problemi s postavljanjem granica
Ljudi koji su odrastali s narcisoidnim roditeljima mogli bi u odrasloj dobi osjetiti potrebu da se stalno prilagođavaju drugim ljudima i to dovedu do ekstrema. Općenito, to se događa u trenucima kada bi se trebali pridržavati granica. "Ovo je rezultat toga što nije bilo mjesta za njih u djetinjstvu ili ih je narcisoidni roditelj natjerao da osjećaju krivicu", kaže Spinelli.
Žrtvuješ vlastite osjećaje
Iako su ljudi odrasli mogu i u toj dobi ostati u ulozi koju su morali preuzeti kao djeca. "Oni su i dalje izuzetno požrtvovni u svojim odnosima. Njihovi glasovi, preferencije, mišljenja, želje, snovi... sve to ostaje u njima jer su to očekivali njihovi narcisoidni roditelji", kaže Behary.
