Kada se govori o dječjem samozadovoljavanju, većina odraslih isprva reagira osmijehom, ali zapravo često osjećaju nelagodu i sram što to njihova djeca čine ili što vide drugu djecu da to čine. Međutim, samozadovoljavanje je prirodna potreba te se javlja kod većine djece. Kao i kod većine drugih ponašanja kod djece, samozadovoljavanje je normalno i nezabrinjavajuće ukoliko je normalnog intenziteta i pojavnosti.
Kao što je već istaknuto, većina odraslih doživljava dječje samozadovoljavanje kao neobično ponašanje, a neki se toga i srame. Upravo zbog toga izuzetno je važno biti svjestan svojih osjećaja i misli te ne poručivati djetetu da to nije normalno. Fizičke kazne ili uskraćivanje nečeg što dijete voli radi njegovog samozadovoljavanja apsolutno su nepoželjne. Kazne i poruke neodobravanja samozadovoljavanja mogu ozbiljno utjecati na djetetovu sliku o sebi i na njegov kasniji seksualni život. Osim toga, unutarnja djetetova napetost će se samo povećati te će se možda početi manifestirati na neki drugi način (počet će trgati ili gristi noktiće, imati noćno ili dnevno nekontrolirano mokrenje, razviti tikove). Poruke koje treba davati jest da se to čini kada je samo, primjerice u svojoj sobi kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.
Samozadovoljavanjem dijete može pokušavati izbaciti dodatnu energiju koju ima u sebi prije nego što se može u potpunosti smiriti (primjerice, prije spavanja). Ako je to razlog, tada se dijete može uključiti u dodatne aktivnosti kako bi izbacilo tu energiju iz sebe tijekom dana. Može se koristiti i park u kojem se s djetetom može što više skakati, trčati, loptati i slično te ukoliko će to biti dovoljno, samozadovoljavanje će se prorijediti. Mogu se uvesti igrice s vodom, tijestom, plastelinom, glinom ili pak puštati meditativnu glazbu, upaliti mirisne svijeće i sl. Ti materijali na djecu djeluju smirujuće, pa stoga također mogu zamijeniti samozadovoljavanje.
Ono na što osobito treba obratiti pažnju jest ima li dodatan razlog zbog kojeg se dijete samozadovoljava. To ponašanje može biti odraz nakupljene frustracije i/ili napetosti u djetetu uzrokovane nekom traumom u životu (brakorazvod roditelja, gubitak bliske osobe, prijatelja, neprihvaćenost od vršnjaka itd). Osim traumatske ili neke druge stresne situacije, uzrok djetetovog učestalog samozadovoljavanja može biti prepopustljiv i prezaštitnički stil odgoja. Kada dijete nema jasno postavljena pravila i granica ponašanja kojih se mora pridržavati, osjeća se izgubljeno, bez strukture i znanja što može očekivati ako se ponaša na ovaj ili onaj način.
Razgovor sa stručnjakom, dječjim psihologom, kao i kod drugih dječjih ponašanja koji uzrokuju problem u njegovom svakodnevnom funkcioniranju ili su uzrok dječje unutrašnje napetosti, pomaže u rješavanju učestalog dječjeg samozadovoljavanja. Ukoliko je potrebno, može se preporučiti adekvatan tretman za dijete, odnosno terapija igrom putem koje će dijete imati prilike riješiti svoju nakupljenu frustraciju, a roditelj će dobiti daljnje smjernice za adekvatan odgoj.
Autorica teksta: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
Preuzeto s: Ordinacija.hr