Za odgovorno odrastanje mladih - novi je projekt kojemu je cilj promicati odgovorno konzumiranje alkohola te poslati jasnu poruku da maloljetnici ne bi smjeli konzumirati alkohol. Kako bi se roditelje tinejdžera informiralo i educiralo o tom problemu, osmišljena je i posebna podstranica na portalu Žena.hr. Ova svima lako dostupna platforma, osim korisnih informacija i edukativnih članaka, omogućuje i online savjetovanje sa stručnjacima, psiholozima Psihološkog centra TESA kojima će posjetitelji moći postaviti pitanja i dileme vezane uz npr. konzumaciju alkohola u tinejdžerskoj dobi, postavljanje odgojnih granica ili stvaranje i održavanje kvalitetnih odnosa sa svojim tinejdžerima.
Projekt "Za odgovorno odrastanje mladih" podržala je i popularna televizijska voditeljica Danijela Trbović, i sama majka tinejdžera, koja je naglasila važnost i utjecaj obiteljskih odnosa, obiteljske komunikacije i postavljanja kvalitetnih odgojnih granica na razvoj i ponašanje mladih. Mi smo ovom prigodom porazgovarali s njom...
Kako se nosite s odrastanjem svog djeteta, koliko je teško odgajati jednog tinejdžera?
Moj sin je četrnaestogodišnjak. Ulazi u pubertet. Svaka faza ima neku svoju ljepotu i poteškoće. Doduše, sad se češće moram podsjećati koliko ga volim. Kroz njegovo sazrijevanje i ja sazrijevam kao roditelj.
Jeste li stroga mama? Kako biste opisali svoj stil odgoja?
Mislim da nisam stroga, iako neke granice su jasne i podrazumijevaju se, oko nekih stvari nema kompromisa - nasilje, grubost, destruktivnost. No, lako mi je po tom pitanju jer je i mojem sinu to normalno i jasno, nije agresivac . Moj stil odgoja ne mogu smjestiti u neku ladicu, ali mjesta za napredak uvijek ima, trudim se biti smirena i dosljedna. Ponekad mi to i uspije.
U kakvom ste odnosu sa svojim sinom? Sukobljavate li se često i kako postižete kompromis?
Bliski smo i otvoreni. I glasni. Kod nas nema tihe mise. Lovro se bori za svoju poziciju i stavove. Nekad je doista i u pravu. Pokušavam ga razumjeti. U zadnje vrijeme sve češće u sebi brojim do deset.
Je li već koji put došlo do prekida komunikacije, lupanja vratima, drskih primjedbi...?
O, da. Nije loše, u tim trenucima, sjetiti se sebe i svojih roditelja i svega što smo tada o njima mislili i osjećali. A danas se iznimno volimo i uvažavamo.
Kako razgovarate o škakljivim temama i kako danas uopće razgovarati s tinejdžerom?
Kažu da je važno s njima uopće zadržati komunikaciju. Čini mi se da mi još nismo stigli do te točke odvajanja. Nemamo tabue. Lovro se ne usteže postaviti njemu važna pitanja, a meni nije teško govoriti o spolnosti, alkoholu, opijatima na način koji je primjeren njegovoj dobi. Neka pitanja su bila već u vrtićkoj fazi.
Prema Vašem mišljenju, koje su najčešće pogreške u odgoju tinejdžera?
Ne mogu dijeliti savjete jer doista nisam ekspert, samo se pokušavam nositi sa svakodnevicom. Činjenica je da žele biti odrasli, pokazati nam da mogu i bez nas. Naposljetku, to i jest naša zadaća, da im damo alate da budu odgovorne i zrele osobe. Jednog dana. Mi moramo biti spremni pustiti ih. I bez obzira koliko ih volimo i želimo im dobro, neke stvari, jednostavno, moraju odraditi sami. Mi smo tu nemoćni. To može biti frustrirajuće.
Veliki problem među mladima danas predstavlja konzumacija alkohola. Jeste li razgovarali o tome sa sinom?
Naravno, odavno. Doduše, kad smo govorili o ovisnosti o alkoholu, rekao mi je da i ja onda pijem pa smo morali razdvojiti društveno prihvatljivu potrošnju i opijanje. I razliku između jedne čaše vina i alkoholizma. Iako, naše društvo je vrlo blagonaklono kad je alkohol u pitanju. Nema situacije koja ne zaslužuje da je nečim zalijemo. Također, razgovarali smo o tome koliko je alkohol štetan za organizam u razvoju.
Kako biste reagirali da vam sin dođe doma u pijanom stanju? Postoje li pravila koje vaše dijete mora poštovati ili mu dozvoljavate da ide svojim putem? Što mislite da je bolje?
Nemam iluzija da neće probati alkohol. Uostalom, imamo ga i kod kuće. On zna da su važni i mjera i dob. Svjesna sam koliko je jak utjecaj okoline i vršnjaka, posebno u adolescenata kojima je itekako stalo da budu prihvaćani, da budu dio ekipe. Zato je iznimno važno da budu upućeni, da razgovaramo s njima da se u takvim situacijama znaju pravilno postaviti. Nipošto im nije lako. Danas je puno više kušnji i izazova, za našu djecu pa tako i za nas roditelje. Naravno da će djeca ići svojim putem, ali i o nama ovisi kakav će on biti. Nemoguće ih je staviti pod stakleno zvono, moramo im pomoći da budu u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke.
Je li vaš sin ikad bio u kazni? Mislite li da kažnjavanje djeteta ima smisla?
Kako mislite - ikad? Naravno. Određeno ponašanje ima svoje posljedice. Riječ je o postavljanju granica. Doduše, tu više problema imam sa sobom, ne ustrajem uvijek i vrlo rado mu popustim. I on je toga svjestan. Privremeno mu onemogućim neke stvari koje su mu važne, recimo, igranje PlayStationa.
Što biste poručili roditeljima tinejdžera, imate li kakav savjet za njih?
Voljela bih da mogu nešto pametno i mudro reći, prvenstveno zbog sebe. Treba ići dan po dan. Sačuvati živce i shvatiti da pubertet nije neizlječiva bolest koja pogađa cijelu obitelj. Ima i preživjelih, evo, recimo, naši roditelji.
Foto: Jurica Galoić/PIXELL