Vrlo često se događa da ljubav tražimo na svim drugim mjestima prije nego na onom gdje nam je jedino zapravo dostupna. Tražimo je od roditelja, partnera, prijatelja pa i od vlastite djece. No ukoliko je ne dajemo sami sebi, teško da će itko drugi moći ispuniti tu prazninu u nama.
U nekom trenutku života potrebno je zastati i zapitati se jesmo li istinski sretni i živimo li život po svojoj mjeri? Ili smo pak zapeli u obrascima očekivanja naše okoline pa i nas samih? Koje su to unutarnje prepreke i blokade koje nas koče u ostvarivanju našeg punog potencijala i pri svakom iskoraku zaustavljaju i vraćaju u zonu komfora? Tijekom tog intimnog procesa važno je biti potpuno iskren, ne obmanjivati se i isto tako uzeti si dovoljno vremena kako bismo se dobro sagledali. Pri tom ne smijemo zaboraviti da smo sami sebi najveći i najljući kritičari te da će nam se potkradati razna zamjeranja i optužbe na vlastiti račun. Krivit ćemo druge, ali najviše sebe što smo propustili neke prilike za bolji život. U tim trenucima zaista je važno biti nježan prema sebi, jer da smo znali i mogli bolje, vjerujem da bismo tako i postupili. Oprostimo si zato sve ono što nismo ostvarili, sva posrnuća, nemoć i neznanja. Prisjetimo se i zahvalimo za sve ono dobro što smo učinili pa i za ovaj trenutak u kojem smo odlučili biti iskreni sami sa sobom.
Kako ćemo zakoračiti na put ljubavi prema sebi?
Nakon što smo se možda po prvi put istinski pogledali, upoznali pravog sebe, priznali si da ovo sada i nije najbolja verzija našeg života i odlučili da zavrjeđujemo više, potrebno je zaista i učiniti prvi korak. Hoće li to biti šalica kave u omiljenom kafiću s prijateljicom, vrijeme u danu samo za sebe, promjena prehrambenih navika, početak tjelovježbe, meditacije ili plesanje? Neka to bude nešto što nas veseli, što nam čini ugodu i nešto što već dugo želimo, ali stalno odgađamo za neko bolje vrijeme. Zašto si to bolje vrijeme ne stvarati upravo sada? Izađimo iz svoje rutine i već danas učinimo nešto lijepo za sebe.
I bravo mi! Konačno smo se počeli voljeti. Jer ljubav prema sebi znači upravo to, osluškivati svoje potrebe i želje i brinuti o sebi. Sada je samo važno ne čekati narednih desetak godina na slijedeći korak.
Trebamo li uvijek biti pozitivni i optimistični?
Stavljanjem pred sebe očekivanja kako stalno moramo biti na frekvenciji sreće i nikako se od nje ne smijemo odvojiti, jer nam tada prijeti ponovno vraćanje na staro je zabluda koje se najbolje riješiti na samom početku. Naravno da ćemo htjeti što češće i što duže biti u pozitivnim stanjima, no uvjeravati sebe kako smo sada odjednom stalno i neprekidno sretni dovodi do novog lažnog života. U kojem se možemo jedno vrijeme i sasvim dobro osjećati, no onaj drugi dio nas, koji i nije toliko super će se kad tak javiti i pozvati nas da se s njim suočimo.
Svatko od nas ima svoju tamniju stranu, svoje boli, tuge, razočarenja, ljutnje, krivnje. Važno je prihvatiti i taj dio sebe, jer tek tada možemo govoriti o ljubavi prema sebi kao cjelovitom biću. Budimo iskreni prema sebi i prihvatimo se u svojoj nesavršenosti, baš onako kako prihvaćano naše drage ljude sa svim njihovim manama. Vrlo često smo puno obazriviji i tolerantniji prema drugim ljudima, nego što smo prema sebi i to je onaj dio koji u ovom procesu mijenjamo. Prihvaćamo da je ok povremeno ne biti ok.
Hoće li nas bliski ljudi podržati u toj našoj promjeni?
Neki da, neki ne. Sigurno ima ljudi koji već neko vrijeme žele i čekaju da se okrenemo sebi. Onima koji nas pokušavaju vratiti na stare obrasce, zbog njihove vlastite ugode, važno je čvrsto i jasno reći NE. U ljudskoj prirodi je da se opire promjenama u svojoj blizini, tako da namjere ljudi koji nas pokušavaju odvratiti od naših novih koračaja nisu nužno loše, oni samo žele zadržati stanje oko sebe takvim kakvo je i dobivati od nas ono što su uvijek dobivali. Mi svojom promjenom remetimo njihovu komfor zonu i zato će nas pokušati zaustaviti. No s vremenom će većina ljudi prihvatiti našu nadogradnju, nekima ćemo čak i biti poticaj u poboljšanju odnosa sa samim sobom, dok će se oni drugi jednostavno povući iz našeg života. I to je u redu. Neki novi ljudi će ga možda upravo tada oplemeniti.
Što više volimo sebe, postajemo bolja osoba i za okolinu. Manje smo ljuti, čangrizavi, povrijeđeni od stalnog očekivanja da nam netko nešto mora dati kako bi se bolje osjećali, jer konačno sami sebi dajemo ono što nam nedostaje.
Kako odgajati dijete koje voli sebe?
Da bismo, kao roditelji, mogli odgajati dijete koje je ispunjeno ljubavlju prema sebi, prvo mi moramo poraditi na vlastitom ophođenju prema sebi samima. Jer, ne zaboravimo, da smo mi model po kojem dijete izgrađuje svoju sliku. Prve obrasce ono usvaja upravo od majke i oca te najbliže okoline. Ukoliko gleda roditelje koji nikad nemaju vremena za sebe, koji su nezadovoljni životom kojim žive i podređuju sebe svima i svemu i ono će projicirati takvo ponašanje u svoju nutrinu. No ukoliko smo kao roditelji dovoljno osnaženi i znamo jasno postaviti svoje granice, dijete će puno lakše naučiti poštivati, kako svoje tako i tuđe granice.
Važno je pred djetetom biti iskren i autentičan i pokazivati emocije, bilo one pozitivne ili one manje nam drage, jer tako će i ono učiti prepoznavati, prihvaćati i iskazivati svoje na primjeren način.
Dozvolimo si, isto tako i pogriješiti pred djetetom, jer ga i na taj način učimo kako priznati i eventualno ispraviti grešku pa i ispričati se. Lakše će stvarati pozitivnu sliku o sebi ukoliko zna da su i greške sastavni dio života svake osobe i da se ne treba jako prekoravati zbog toga te da su i porazi jednako važni kao i pobjede.
Što češće potičimo kod djece pozitivna stanja i osjećaj lakoće življenja, no budimo im utjeha kad su tužni, dozvolimo im da plaću, da se ljute i iskazuju sebe u punini svoje emocije.
Grlimo ih, ljubimo i odgajajmo s ljubavlju! Baš kao i sebe.
Džepno izdanje „Skockani bonton“ naučiti će vaše dijete vrijednim životnim lekcijama. Možete ga pronaći na prodajnim mjestima Tiska, Hrvatske pošte te knjižarama Hoću knjigu i Menart po cijeni 29,90 kn.
Mirjana Roklicer, odgojiteljica