Znaš onu famoznu rečenicu koju svi iznad 30 ponavljaju kao papige: 'Prije je sve bilo puno bolje'. Djeca su se igrala vani, umjesto da vrijeme provode za ekranima. Roditelji nisu brinuli oko ocjena i nisu svoje mališane upisivali na deset aktivnosti, od jahanja do učenja korejskog. Svi su otvoreno govorili što misle (zapravo, to su pravo imali samo odrasli). S druge strane, djeca su poštivala starije (često ne iz ljubavi, nego iz straha). Nitko nije bio previše opterećen zdravom hranom, a opet svi smo preživjeli (više-manje ili pak preživljavamo).
Istina je ta da svaka generacija čvrsto vjeruje kako je prije bilo bolje, a to je fenomen koji se u povijesti čovječanstva ponavlja od početka vremena. S nostalgijom se sjećamo svog djetinjstva i zapravo i nije tako čudno što su naše uspomene uglavnom vezane samo za ono lijepo – naš um funkcionira upravo na takav način, štiteći nas od traumatičnih i negativnih iskustava.
Dakako, ima nečeg i u tome da su naši roditelji dobili djecu i odgajali ih u jednom sasvim drugom i opuštenijem vremenu, dok se današnji roditelji moraju suočavati s brojnim izazovima modernog svijeta. Ipak, postoje stvari na koje mi mame i tate iz 21. stoljeća možemo s pravom biti ponosni. Kad ti mama ili svekrva idući put krene 'dizati tlak' s time kako su oni bili bolji roditelji, slobodno spomeni nešto od ovoga:
Zdrav okoliš
Pušenje u autu ili u stanu? Pušenje u sobi u kojoj je mala beba? Pušenje u kinu i u kazalištu? Da, našim je roditeljima to bilo sasvim prihvatljivo i mnogi su to prakticirali. Neki možda nisu bili upoznati sa štetnostima pasivnog pušenja, dok se danas o tome naveliko priča. Ipak, to ne umanjuje činjenicu da su mnogi od nas odrastali u oblacima dima. Danas je tako nešto nezamislivo – srećom.
Ne pobjegne nam ruka
Možda zvuči benigno, ali ta ruka koja je mnogo puta znala pobjeći mnogima od nas urezala se u sjećanje. Neki će reći kako nam takvo kažnjavanje nije štetilo, ali taj netko treba još jednom dobro pogledati generacije koje su tako odrasle – možemo li odista tvrditi da smo 'ispali odlično'? No, nešto smo iz toga ipak naučili – a to su mnogo bolje i dugoročno učinkovitije metode odgoja koje ne uključuju fizičko nasilje nad djecom.
Ne tiče nas se 'što će selo reći'
Za razliku od nas, naša djeca ne odrastaju u uvjerenju da je najbitnija slika kakvu ostavljamo pred drugima, makar ona bila i potpuno lažna. Nova će generacija mališana kad jednom odraste uvijek reći ono što misli i ono što je istina, bez obzira na to što drugi kažu na to. Tuđe ih mišljenje o njima neće opterećivati, niti sputavati.
Učimo kćeri drugačije
Pred naše male djevojčice ne postavljamo očekivanja da budu tiše, mirnije i boljeg ponašanja – samo zato što su nisu dječaci. Ne učimo ih da jedino kao majke i supruge mogu ostvariti svoju svrhu u životu, nego ih potičemo da pronađu i slijede svoje snove – gradeći bilo koju karijeru koju žele.
Podižemo samosvjesne mlade ljude
Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bilo je uobičajeno da djeca nemaju pravo išta reći. Vrijedila je ona, 'dok odrasli pričaju, djeca šute', a i kad su govorila, nitko ih nije uzimao za ozbiljno. Nova generacija mališana uči se samopouzdanju, a ove lekcije koje im dajemo utemeljene su na uvjerenju kako je njihov glas također važan i kako imaju pravo izreći vlastito mišljenje, želje i potrebe.
Koristimo sjedalice i ostale vrste zaštite
U 70-ima i 80-ima automobili nisu bili tako brzi, a promet je bio manje intenzivan. Danas je nezamislivo voziti dijete u automobilu bez sjedalice jer bi to bilo kockanje s njegovim životom. Uostalom, to je i protuzakonito. Također, danas smo osviješteni o štetnom utjecaju sunca i koristimo kreme sa zaštitnim faktorom umjesto da pustimo djecu da izgore pa ih potom mažemo jogurtom. Statistike vezane uz rak kože jasno pokazuju kako smo i s ovim u vezi nažalost u pravu.
Znamo koliko je bitna sreća roditelja
Sretni roditelji su dobri roditelji – i to je možda najvažnija lekcija koju smo dobili od naše djece (ali neposredno i od naših roditelja). U našoj generaciji konačno smo shvatili da ovo vrijedi i za majke – samo sretne žene mogu biti zaista dobre u svojoj majčinskoj ulozi. Zato njegujemo svoju sreću. Ponekad si udovoljavamo, odemo na koncert ili izložbu, priuštimo si frizuru ili nove cipele. Djecu ostavimo tati pa odemo nekamo same. Dopuštamo si uzeti vremena za sebe.
