Savjetnica za dojenje razbija mitove: 'Ne postoji slabo mlijeko, a kupusov list stvarno pomaže'

Dojenje je prirodan i važan dio ranog razvoja djeteta, ali i iskustvo koje svaka majka doživljava na svoj način. Iako je sasvim prirodno, dojenje nimalo lako i vještina je koju i majka i beba moraju naučiti. Iako se posljednjih godina sve više priča o dojenju i medicinski stručnjaci potiču majke na takav, prirodan način hranjenja novorođenčadi, u praksi nije sve bajno. Novopečene majke često nemaju podršku u najranjivijim i najizazovnijim trenucima, pa zbog manjka podrške i informiranosti, u nekim slučajevima i zbog pogrešnih i netočnih "savjeta", majke često odustanu od dojenja jer je ono preizazovno i za njih i za bebe. O izazovima, mitovima i najčešćim pitanjima vezanima uz dojenje razgovarali smo s Adom Ivanković, pedijatrijskom sestrom, porodnom doulom i savjetnicom za dojenje koja vodi savjetovalište za trudnice i majke Sestrica savjetnica.

U svom radu sigurno se često susrećete s raznim nedoumicama. Koji su najčešći mitovi o dojenju koje biste odmah razbili? Postoji li "slabo mlijeko"?

U svom radu često se susrećem s raznim mitovima o dojenju – neki se prenose s generacije na generaciju i mogu znatno zabrinuti majke. Jedan od najčešćih je savjet da bebu treba dojiti točno 10–15 minuta po dojci i zatim „mijenjati stranu“.

Bebicu treba pustiti da završi podoj na jednoj dojci.

Mnoge majke brinu da imaju „slabo mlijeko“ jer beba sporije napreduje ili jer u rodilištu mlijeko ne „curi“ odmah. Važno je razumjeti da ne postoji slabo mlijeko. Majčino mlijeko je biološki savršeno prilagođeno potrebama djeteta, a njegov sastav se dinamički mijenja tijekom podoja i kroz dane – od kolostruma bogatog proteinima i antitijelima, do mlijeka koje sadrži optimalan omjer masti i energije za rast i razvoj.

Česti mitovi koje također razbijamo uključuju: da majka ne smije jesti određene namirnice poput grahorica, da žene s uvučenim bradavicama ne mogu dojiti, ili da količina mlijeka izravno ovisi o prehrani – mlijeko se proizvodi iz krvi, a ne iz hrane, pa uravnotežena prehrana podržava zdravlje majke, ali ne određuje njegovu kvalitetu. Također, oblik bradavica rijetko je prepreka ako je hvat djeteta pravilan i adekvatno stimulira dojku.

Najvažnije je majkama pružiti točne informacije, stručnu podršku i ohrabrenje. Kada žena razumije fiziologiju dojenja i povjeruje u svoje tijelo, većina izazova se rješava, a dojenje postaje iskustvo koje osnažuje i majku i dijete.

Koliko je važno započeti s dojenjem odmah nakon poroda? Smatrate li da majke u rodilištima imaju adekvatnu pomoć i podršku kada je dojenje u pitanju? 

Izuzetno je važno da majke započnu s dojenjem odmah nakon poroda i da bebu što češće stavljaju na dojku u prvih nekoliko dana. Ti prvi kontakti “koža na kožu“ nisu samo važni zbog emocionalnog razvoja djeteta već potiču proizvodnju hormona koji stimuliraju laktaciju, jačaju vezu između majke i djeteta i pomažu bebi da nauči pravilno sisati.

Nažalost, u svom radu često susrećem majke kojima se u rodilištima kaže da „neće uspjeti dojiti“ ili im se rijetko pokaže kako postići pravilan duboki hvat. Trudim se vjerovati da to nije pitanje nedostatka volje kod zdravstvenog osoblja, nego više posljedica manjka vremena, preopterećenosti i sustava koji ne dopušta dovoljno posvećenosti svakoj rodilji. Ipak, važno je istaknuti da zaista postoje divne sestre i primalje koje majke često pohvale, a i ja osobno sam im iznimno zahvalna. One su svjetlo u tom početku i pokazuju koliko stručna i nježna podrška može promijeniti iskustvo dojenja i prvih dana s bebom.

Iskreno mi je žao što naš zdravstveni sustav tako funkcionira, jer svaka majka zaslužuje podršku, strpljenje i stručne upute u najvažnijim trenucima nakon poroda. Uz pravu pomoć, većina žena može uspješno dojiti i osjetiti radost u tom posebnom početku s bebom.

Treba li bebu buditi svaka tri sata za podoj ili je bolje prepustiti se njezinom ritmu?

U većini slučajeva, najbolji je pristup prepustiti se ritmu same bebe i dojiti na zahtjev. Bebe vrlo jasno pokazuju kada su gladne – kroz pokrete, traženje dojke, nemir ili sisanje ručica – i upravo je odgovaranje na te signale temelj uspješnog dojenja. Takav pristup ne podržava samo bebin rast i razvoj, već i pomaže uspostavi i održavanju laktacije, jer se mlijeko stvara po principu ponude i potražnje.

Ipak, postoje situacije kada je potrebno nježno preuzeti inicijativu i bebu buditi za podoj. To se najčešće odnosi na prve dane nakon poroda, ali i na razdoblje prvih nekoliko tjedana života. Neke su bebe jednostavno pospanije – primjerice zbog žutice, sporijeg napredovanja ili drugih medicinskih razloga – i neće se same buditi dovoljno često kako bi zadovoljile svoje potrebe.

Važno je naglasiti da takvim bebama ponekad i do 4–6 tjedana života treba dodatni poticaj za razbuđivanje i hranjenje. U tom razdoblju roditelji imaju važnu ulogu u nježnom usmjeravanju ritma hranjenja, kako bi beba dobila dovoljno mlijeka, ali i kako bi se osigurala adekvatna stimulacija dojke i dobra uspostava laktacije.

Buđenje bebe ne mora biti stresno ni za majku ni za dijete – često je dovoljno nježno razbuditi bebu presvlačenjem, kontaktom koža na kožu ili obraćanjem. Kako beba raste, jača i postaje budnija, sve se češće spontano budi za podoje i tada se prirodno prelazi na potpuno dojenje na zahtjev.

Kao i u mnogim aspektima roditeljstva, ključ je u promatranju vlastite bebe i prilagođavanju njezinim potrebama – uz podršku i razumijevanje, i majka i dijete s vremenom pronađu svoj ritam koji im najbolje odgovara.

Mnoge majke brinu imaju li dovoljno mlijeka.  Koji su najbolji načini za poticanje laktacije?

Mnoge majke barem se jednom zapitaju imaju li dovoljno mlijeka – to je potpuno prirodna briga. No, važno je znati da je u većini slučajeva tijelo majke itekako sposobno proizvesti onoliko mlijeka koliko je njezinoj bebi potrebno, uz nekoliko ključnih preduvjeta.

Najvažniji poticaj za stvaranje mlijeka je – stimulacija dojke. Što beba češće i učinkovitije siše, to tijelo dobiva jasniji signal da treba stvarati više mlijeka. Zato je dojenje na zahtjev, bez ograničavanja trajanja i učestalosti podoja, jedan od najvažnijih koraka u uspostavi i održavanju laktacije.

Veliku ulogu ima i pravilan duboki hvat. Kada beba dobro obuhvati dojku i učinkovito siše, ona ne samo da dobiva više mlijeka, već i bolje stimulira dojku na daljnju proizvodnju. Ako hvat nije pravilan, proizvodnja mlijeka može se smanjiti, pa je u tim situacijama korisno potražiti stručnu podršku.

Hidratacija i opće stanje majke također su važni – redovito uzimanje tekućine, uravnotežena prehrana i odmor kada god je to moguće pomažu tijelu da funkcionira u najboljem mogućem balansu. Iako se mlijeko ne stvara direktno iz hrane, majčino tijelo treba energiju i podršku da bi moglo nesmetano proizvoditi mlijeko.

Ne smijemo zaboraviti ni hormone – oksitocin i prolaktin ključni su za stvaranje i otpuštanje mlijeka, a na njih snažno utječu emocije. Bliskost s bebom, kontakt koža na kožu, osjećaj sigurnosti i podrške mogu značajno pomoći, dok stres, umor i nesigurnost ponekad mogu otežati otpuštanje mlijeka.

Osim toga, korisno je:

– često imati bebu uz sebe i nuditi dojku i prije nego što zaplače

– prakticirati što češće kontakt koža na kožu

– izbjegavati nepotrebno uvođenje bočica i duda u ranoj fazi (ako nema medicinskog razloga)

– po potrebi dodatno stimulirati dojke izdajanjem

Najvažnija poruka za svaku majku je da nije sama – uz pravu informaciju, podršku i malo strpljenja, dojenje se u velikom broju slučajeva uspješno uspostavi i postane jedan od najljepših oblika povezivanja s bebom.

No što kada dojenje ne ide onako kako smo zamišljale, kada je vrijeme za potražiti stručnu pomoć?

Kada dojenje ne ide onako kako smo zamišljale, važno je prije svega reći rodiljama da su mnoge od nas mislile da je potpuno prirodno, lagano i nezahjetvno, a ponekad zaista nije. Dojenje je vještina koja se uči, i majci i bebi treba vremena, podrške i razumijevanja da zajedno pronađu svoj ritam.

Zato uvijek volim naglasiti koliko je vrijedno educirati se o dojenju još tijekom trudnoće. Danas se mnoge majke prvi put susreću s izazovima tek nakon poroda, bez dovoljno informacija – primjerice da uvučene bradavice ne znače da dojenje neće biti moguće, da carski rez nije prepreka uspješnom dojenju, ili da mlijeko u prvim danima ne dolazi u „velikim naletima“, već postupno, kroz kolostrum koji je količinski malen, ali iznimno vrijedan.

Kada se pojave poteškoće – bol, ranice, osjećaj da beba ne vuče dobro, slabo napredovanje ili nesigurnost u vlastito mlijeko – to su sve znakovi da je u redu i poželjno potražiti pomoć. Ne treba čekati da problem postane veći.

Idealno vrijeme za traženje podrške je već u prvim danima, odmah nakon izlaska iz rodilišta. Što se ranije dojenje uspostavi uz pravilan, dubok hvat i dobru podršku, to će kasnije biti lakše i ugodnije i za majku i za bebu. Jedan pravovremen savjet, pokazivanje položaja ili mala korekcija hvata često naprave veliku razliku.

Najvažnije je da pomoć bude stručna, ali i nježna – bez pritiska i osuđivanja. Majci je u tom osjetljivom razdoblju potrebna sigurnost, ohrabrenje i netko tko će je voditi kroz proces s razumijevanjem.

Koji su najčešći problemi s dojenjem (npr. uvučene bradavice, frenulum)? Možete li dati savjet za otklanjanje najčešćih teškoća?

Najčešći izazovi s dojenjem često ne dolaze iz „velikih“ problema, već iz malih nesigurnosti i početnih poteškoća koje, ako se ne prepoznaju na vrijeme, mogu dovesti do začaranog kruga.

Jedan od najčešćih razloga poteškoća je to što majke, zbog straha da nemaju dovoljno mlijeka, vrlo rano posegnu za adaptiranim mlijekom. Kada se ono uvodi bez jasne potrebe i bez paralelne stimulacije dojki (podojima ili izdajanjem), dolazi do smanjenja prirodne proizvodnje mlijeka. Bočica pritom zahtijeva drugačiji način sisanja, pa bebi često postane lakše hraniti se na taj način nego na dojci. Tako se može stvoriti začarani krug – što više dodatka, to manje stimulacije dojke i posljedično manje mlijeka.

Savjet: ako se dodatak ipak uvodi, važno je istovremeno izdajati mlijeko kako bi se održala stimulacija i proizvodnja.

Vrlo čest izazov su i poteškoće s hvatanjem dojke, bilo zbog početnih nesigurnosti ili specifičnosti poput uvučenih bradavica. No važno je naglasiti da one rijetko predstavljaju prepreku za dojenje uz dobru podršku i tehniku. Jako malen broj rodilja zna da postoje aspiratori za bradavice koji uvelike pomažu pri problemu s uvučenim bradavicama.

Savjet: fokus neka bude na dubokom hvatu (beba obuhvaća veći dio donjeg dijela areole-, ne samo bradavicu), a ne na samom obliku bradavice. Ponekad pomaže i kratka stimulacija bradavice ledom ili izdajanje prije podoja.

Kod nekih beba poteškoće može stvarati i skraćeni podjezični frenulum, koji može utjecati na učinkovitost sisanja i uzrokovati bol ili slabiji prijenos mlijeka.

Savjet: ako dojenje boli, beba često klizi s dojke ili ne napreduje kako se očekuje, dobro je potražiti stručnu procjenu.

S druge strane, neke majke suočavaju se s jačim otpuštanjem mlijeka ili obilnijom proizvodnjom, zbog čega se bebe mogu zagrcavati, otpuštati dojku ili djelovati nemirno tijekom hranjenja.

Savjet: pomoći može dojenje u zavaljenom položaju (majka lagano nagnuta unatrag), češće pauze za podrigivanje, hladni oblozi, izdojiti jaki otpust mlijeka u gazicu i slično.

Savjet koji uvijek naglašavam jest: dojiti na zahtjev, promatrati bebu i ne bojati se potražiti pomoć na vrijeme. Pravilan, dubok hvat, česta i učinkovita stimulacija dojke te podrška u prvim tjednima čine veliku razliku.

Uz malo strpljenja, nježnosti i prave informacije, većina početnih teškoća može se uspješno prevladati – i dojenje s vremenom postaje lakše, prirodnije i ugodnije iskustvo za majku i bebu.

Mastitis je čest problem u prvim tjednima, kako ga prepoznati i što učiniti kada se pojavi? Kada je vrijeme za traženje medicinske pomoći?

Važno je znati da se problemi s dojkama tijekom dojenja često razvijaju postupno, pa pravovremeno prepoznavanje prvih znakova može spriječiti razvoj ozbiljnijih stanja.

Najblaži oblik je zastoj mlijeka. Tada majka obično osjeti bolno, tvrđe područje u dojci, koje može biti osjetljivo na dodir, a koža iznad njega ponekad je blago crvena i toplija. Najčešće se javlja u jednoj dojci i ne prati ga povišena temperatura. Kada se dojka isoraznim djetetovim sisanjem i mlijeko ponovno počne slobodno teći, tegobe se obično brzo smiruju.

Ako zastoj potraje, može prijeći u upalnu reakciju organizma. Tada se, uz bol i crvenilo dojke, javljaju i opći simptomi – povišena temperatura, zimica, bolovi u tijelu i izražen umor, nalik gripi. To je znak da tijelo reagira i da mu je potrebna dodatna podrška i odmor.

U većini slučajeva riječ je o nebakterijskoj upali koja se, uz često pražnjenje dojke i adekvatne mjere, može smiriti kroz dan ili dva. No ako simptomi traju, pogoršavaju se ili dolaze naglo i intenzivno, može se raditi o bakterijskoj upali.

Na bakterijski mastitis mogu upućivati:

• visoka temperatura koja ne prolazi nakon 24 sata
• izostanak poboljšanja unutar 1–2 dana unatoč mjerama
• pogoršanje boli, crvenila ili širenje promjena
• opće loše stanje majke
• pojava pukotina na bradavici kao mogućeg ulaznog mjesta za bakterije

U tim situacijama važno je na vrijeme potražiti liječničku pomoć, jer je ponekad potrebno liječenje antibioticima – uz nastavak dojenja, koje je i dalje sigurno i preporučljivo.

Ako se upala zanemari i ne liječi, u rijetkim slučajevima može doći do stvaranja apscesa (nakupine gnoja), koji se očituje kao mekše, bolno područje u dojci uz trajno crvenilo, i tada je potrebna dodatna medicinska obrada.

Najvažnije je slušati svoje tijelo i reagirati na prve znakove – jer uz pravovremenu reakciju, većina ovih stanja prolazi brzo i bez komplikacija. Uz podršku, odmor i pravilno pražnjenje dojke, majka može nastaviti dojiti s više sigurnosti i manje straha.

Savjet:pustiti bebicu da siše u različitim položajima na dojci- je od neizrecive vrijednosti, a gimnastika dojke, nježno tapkanje dojke od bradavice prema periferiji,uzimanje ibuprofena po potrebi, hladni oblozi, odmor i opuštenost pri prvim znakovima da se nešto događa sa dojkom i zastojem mlijeka su od velike pomoći.

Jedan od “bakinih savjeta” je kupusov list na dojci. Mnoge majke slažu se da im je taj trik uvelike pomogao. U čemu je zapravo tajna? Možete li nam dati još neki savjet za što bezbolnije i uspješnije dojenje?

Kupusov list jedan je od onih „bakinih savjeta“ koji su se zadržali s razlogom – i u praksi mnogim majkama zaista donosi olakšanje. Njegov učinak nije samo u osjećaju ugode, već i u njegovim prirodnim svojstvima. Kupus sadrži spojeve koji djeluju protuupalno, a ujedno pomaže u smanjenju otekline i napetosti u dojci. Osim toga, ohlađeni list kupusa pruža blagi pritisak i ugodnu svježinu, što dodatno doprinosi smanjenju nelagode.

Važno je naglasiti da upravo hladnoća ima veliku ulogu u ublažavanju simptoma. Kao i kod drugih upalnih stanja u tijelu, hlađenje pomaže smanjiti otok, bol i upalnu reakciju – pa tako i kod osjetljivih, prepunjenih ili upaljenih dojki. Zato, osim kupusa, mogu pomoći i hladni oblozi.

No, uz sve takve metode, najvažnije je djelovati na uzrok problema.

Još nekoliko nježnih savjeta za lakše i ugodnije dojenje:

• dojiti često i bez ograničavanja trajanja podoja
• paziti na pravilan, dubok hvat kako bi se dojka učinkovito praznila
• mijenjati položaje tijekom dojenja kako bi se svi dijelovi dojke ravnomjerno praznili
• osigurati si dovoljno odmora i podrške, osobito u prvim tjednima

Na kraju, važno je slušati vlastito tijelo – ono vrlo jasno daje signale kada mu treba nježniji pristup, više odmora ili podrška. Uz malo strpljenja i prave informacije, i izazovniji trenuci u dojenju mogu se uspješno prevladati.

Unatoč sve većoj informiranosti i poticanju na dojenje, majke koje doje i dalje prati određena stigma - s kojim predrasudama se danas najčešće suočavaju?

Unatoč sve većoj informiranosti i promoviranju dojenja, mnoge majke i dalje susreću određene predrasude i pritom osjećaju pritisak ili nesigurnost. Često čujem komentare poput: „Daj mu bočicu da se odmori“, „Tvoje mlijeko nije dovoljno hranjivo“ ili „Trebala bi smanjiti dojenje, dijete je preveliko”.Neki savjetuju majkama da si olakšaju noć i uvedu adaptirano mlijeko, a još prisutnija je i ideja da dojiti u javnosti nije primjereno i da se time narušava pristojnost.

Tu su i manje očiti komentari, poput: „Ako imaš uvučene bradavice, nećeš moći dojiti“ ili „Carski rez znači da ćeš imati problema s mlijekom“. Sve su to mitovi koji mogu izazvati nepotrebnu brigu i osjećaj neuspjeha.

Ne smijemo zaboraviti ni na komentare poput: „Ako majka jede određenu hranu, mlijeko može naškoditi bebi.“ – istina je da se majčino mlijeko prilagođava bebi, a samo u rijetkim slučajevima alergija ili intolerancije treba prilagoditi prehranu.

„Dojenje dugih mjeseci je nepotrebno i majka previše razmazuje dijete.“ – dugotrajno dojenje ima brojne prednosti za zdravlje i emocionalnu vezu i nema veze s „razmaživanjem“.

Na sreću, iskustvo pokazuje da je važno pružiti majkama podršku i informacije – i naglasiti da su većina tih predrasuda netočne. Svaka majka koja doji radi najbolje što može, a dojenje, bilo privatno ili u javnosti, potpuno je prirodan i zdrav način hranjenja bebe.

Postoje li situacije u kojima dojenje nije preporučljivo ili ga jednostavno ne treba forsirati?

Dojenje je najprirodniji način hranjenja bebe, ali postoje situacije kada nije preporučljivo ili ga ne treba forsirati. Kod majke to mogu biti ozbiljne infekcije poput HIV-a, neliječena tuberkuloza ili rijetke metaboličke bolesti. Kod djeteta, ponekad je potrebno prilagoditi dojenje kod teških metaboličkih poremećaja, alergija ili kod prerano rođene i medicinski zahtjevne bebe.

U takvim situacijama važno je da odluku donese pedijatar ili savjetnica za dojenje, kako bi dijete dobilo sigurnu prehranu, a majka podršku i razumijevanje, bez osjećaja krivnje.

Dojenje je najprirodniji način hranjenja bebe, ali važno je razumjeti da majku nikada ne treba forsirati ako osjeća da to nije za nju ili da trenutno ne može. Naravno, poticaj, podrška i stručne upute su uvijek korisni, ali ako dojenje postaje izvor stresa i osjećaja nesigurnosti, ni majci ni djetetu to neće donijeti dobro. Sretna, opuštena majka daje djetetu sigurnost, ljubav i pažnju – a to je uistinu najvažnije.

Koliko je važno maknuti pritisak s majki ako ne doje?

Vrlo je važno maknuti pritisak s majki i naglasiti da žena nije manje majka ako ne doji. U svom radu upoznala sam majke koje nisu dojile, ali su prekrasno brinule za svoje bebe – i njihova predanost, ljubav i pažnja prema djetetu bila je vidljiva u svakoj sitnici. Često razlog zašto dojenje ne ide leži u nedostatku pravovremene podrške, nesigurnosti ili medicinskim okolnostima, a to ni u kojem slučaju ne umanjuje vrijednost majčinstva.

Bebici je najvažnije da je majka dobro – emocionalno, fizički i psihički. Kada majka osjeća da je podržana, da je ono što radi dovoljno i da je njeno dijete voljeno i zbrinuto, i dijete se osjeća sigurnije i sretnije. Majka koja se osjeća dobro i sigurno daje bebi najbolje – i to uključuje brigu, toplinu, prisutnost i ljubav, a ne samo način hranjenja.

Upravo zbog toga je važno majke ohrabrivati i potvrđivati njihov trud: ono što rade za svoje dijete je dragocjeno i vrijedno, a ponekad jednostavno dojenje ne ide – i to ne umanjuje njihovu majčinsku vrijednost. Majka koja pruža ljubav i brigu uvijek je dovoljno dobra majka, na koji god način da hrani svoju bebicu.

DOULA I SAVJETNICA

Ada je uz mame i bebe kad je najteže: 'Trudnoća i porod nisu samo medicinski događaj'