Možete li me posavjetovati što da radim, jer ovo mi teško pada i jako se brinem za njega.

Draga čitateljice,

komunicirati s adolescentima nije lagan posao i zahtijeva sve snage i resurse roditelja koji se nađe pred tim zadatkom. Budući da ne znam detalje vašeg odnosa sa sinom, pokušat ću vam dati neke općenite savjete koji znaju pomoći u kvaliteti komunikacije.

Prilikom razgovora sa sinom pokušajte razgovarati s njim kao sebi jednakome, s jednakim poštovanjem koje biste pružili svojim vršnjacima. Također, svima nam teško pada slušati savjete o tome što bismo „morali i trebali raditi“ i što „ne smijemo i ne radimo dobro“ i takve rečenice nerijetko u nama izazivaju otpor. Umjesto toga, pokušajte njega pitati što on misli o tom društvu, što mu se sviđa kod njih, a što možda ne voli kod njih.

Drugim riječima, dajte mu mogućnost da s vama otvoreno priča o svojim događajima, bez da ih procjenjujete i sudite. Tek kada osjeti da ga nećete suditi, možda će biti skloniji otvoreno pričati s vama. Konačno, za uspješnu komunikaciju presudno je da ona nije nametnuta i prisilna – recite mu kako biste voljeli pričati s njime, kad on isto to bude želio. Sjetite se da je odnos s adolescentom poput ptice u ruci – ako je pustite, odletit će, a ako je pak stisnete prejako, ugušit će se.

Srdačan pozdrav!