Prije sam bila puna energije, veselja i sreće, a sad u zadnje vrijeme stalno slušam depresivne pjesme, osjećam te tužno i kao da me roditelji i brat više ne vole zato što sam se počela mijenjati. A to mi još otežava sadašnje stanje. Noćima znam zuriti u strop i po 60 minuta prije nego zaspim. Kao da sam sama na svijetu i nemam prijatelja i to me izjeda i utječe na moj rad u školi.
Odgovor:
Draga čitateljice,
žao mi je što si tužna i što osjećaš kao da te tvoja obitelj ne voli. Ne znam u kakvim si odnosima s njima bila prije nego što si se počela ovako osjećati, no ako su ti bili podrška i ako ste se slagali bilo bi dobro da i njima kažeš kako se osjećaš. Nekada je našim bližnjima teško razumjeti naše ponašanje i mogu ga pripisati tko zna čemu, ako im ne kažemo što nam se mota po glavi. A s druge strane, i nama se može činiti da su oni drugačiji prema nama iako to realno ne mora biti tako – možda smo samo osjetljiviji.
Zašto si tužna i depresivna – ne znam. No ako ovi osjećaji potraju i nakon razgovora s roditeljima i traženja njihove podrške, bilo bi dobro da potražiš pomoć psihologa. Uzroci mogu biti razni i nekada treba stručnjak da sazna gdje je njihov korijen kako bi onda mogli uspješno i sasjeći.
Ono što ti svakako u ovom trenutku ne pomaže jest fokusiranje na negativno. Iako se možda ne čini značajnim, slušanje tužnih pjesama može samo utabati tvoje osjećaje. Zato bi bilo dobro da slušaš veselu, pozitivnu glazbu, gledaš na tv-u humoristične serije, tražiš vesele i pozitivne teme te društvo istih takvih prijatelja. Ono gdje usmjeravamo svoje misli, tamo često lete i naši osjećaji.
Šaljem ti podršku i još jednom te potičem da se obratiš roditeljima tj. odrasloj osobi od povjerenja s kojom možeš podijeliti svoje osjećaje i misli.