Ja jesam malo stroža mama, ponekad vičem na njega kad ne jede. Primijetila sam da je uznemiren kad jede, dok jede zna škiljiti te zna na trenutak nekontrolirano kolutati očima. Prestala sam vikati, smireno ga hranim uz pohvale i igru, ali on i dalje drži hranu sa strane, u ustima. Danas je za ručak pojeo dva zalogaja u roku od pola sata, za večeru pola šalice plazme i mlijeka. Inače je jako živahan, ali i često plače. Što da radim? S kćerkicom nisam imala taj problem. Hvala.
Poštovana,
po ovome što ste napisali, čini se da je vaš sin osjetljiviji od vaše kćeri i doživljava vrijeme obroka kao stres. Međutim, kako ste promijenili pristup on će se sigurno s vremenom opustiti. Uvijek imajte na umu da hrana nije kazna, ni nagrada, ni utjeha i sigurno će s vremenom sve doći na svoje mjesto. Ako ne pojede ponuđeni obrok, ne treba vikati niti kažnjavati, ali ni ponuditi nikakvu zamjenu.
Ivana Purić,
nutricionist, dipl. ing., prof.eHrana – Savjetovalište za nutricionizam i dijetetiku