Sport je zavoljela još kao djevojčica, a da se ta strast nastavila razvijati zaslužan je njezin otac, bivši nogometaš. Leonarda Pavić sa svega 23 godine postala je prva žena koja u Hrvatskoj komentira nogometne utakmice na malim ekranima.
Rođena u Slovačkoj, odrasla je u Dugom Ratu, a strast prema sportu već je tradicija u obitelj Pavić. Leonardin brat trenira nogomet u NK Orkan Dugi Rat, otac Joze Pavić bio je profesionalni nogometaš na poziciji libera, a majka obožava pratiti odbojku: "Roditelji su brata i mene vodili na sva moguća događanja, ne samo u okolici Splita, nego i dalje ako se za to pružila prilika", kaže bivša vaterpolistica i studentica novinarstva koja je boje Hrvatske branila na Europskom seniorskom prvenstvu u Barceloni 2018. godine.
"Trenirala sam rukomet, nešto kratko košarku, ali zanemarivo u usporedbi s rukometom. Vaterpolo sam trenirala od trinaeste godine nekih šest, sedam godina. Vaterpolo je najljepši dio mog života", prisjeća se i ne zaboravlja naglasiti da su joj roditelji bili velika podrška.
"Quanta strada, ragazza mia!"
Stiglo je vrijeme za više žena u nogometu i to ne samo na terenu. Glas Leonarde Pavić već skoro dvije godine čuje se u eteru. Uz nogomet komentira i sportove poput vaterpola te ustrajno gradi svoj komentatorski stil: "Komentiranje je za mene bio velik izazov. Nisu žene uspjele dobiti dosad priliku da se pokažu u tom smjeru u sportu. Pokojna Milka Babović je apsolutni primjer kako se radi ovaj posao, ne samo u segmentu komentiranja već i ostalog.", kaže Leonarda.
Prvi prijenos bio joj je onaj rumunjske nogometne lige: "Bila je velika trema, kad čujete da ste dobili priliku raditi to prvi put u životu, prvi put na toj televiziji i, kako kažu, prvi put u Hrvatskoj, zaista ne mogu sažeti sve te emocije, sve što sam osjećala. Ali moram istaknuti podršku mojih kolega koji su mi pomogli u procesu pripreme", objašnjava jer tvrdi da je priprema utakmice najbitniji dio komentiranja.
Kritike prihvaća i od njih uči, a pohvale su joj dodatna motivacija i sigurnost da je na pravom putu. "Nisam direktno imala ružnih komentara. I kad bi doznali tko komentira, najčešće bi poslali poruke podrške i da im je drago čuti osvježenje i da postoji žena koja se bavi tim poslom, komentiranjem utakmica.
Loše komentare okrenemo na šalu, moja ekipa, moj mali krug velikih ljudi. Neće se svima sve svidjeti, neće svima nečiji glas i stil komentiranja pasati. Na kraju krajeva, to je više individualna stvar", kaže i objašnjava da je jednako uzbuđena ući u komentatorsku kabinu kao i prvog dana: "Ima jedan izraz na talijanskom 'Quanta strada, ragazza mia', kakva cesta, kakav put, kakvo sve! Da je meni netko prije godinu i pol dana rekao da ću ja sada sjediti ovdje i da ću imati priliku pričati o svom poslu koji ima toliko stavki... Da ću za kolege imati ljude koje slušaš na televiziji, kojima se diviš..."
Sport nas uči važnim životnim lekcijama
Kako ne odustati, ostati uporan te kako se nositi s gubitkom. Sve to susrećemo u sportu, a Leonardu je puno toga naučio kroz život: "Od discipline, da stekneš radne navike, uči te dosta zajedništvu, funkcioniranju s drugim ljudima. Nauči te dodatno voljeti nešto što si volio dotad".
Osvrnula se i na igru Luke Modrića čija priča ne prestaje oduševljavati. Smatra ga našim najboljim nogometašem: "Njegova priča je ne samo motivacija, nego inspiracija svim budućim nogometašima.
Što reći o čovjeku koji je osvojio toliko toga, koji je i dalje jedan od stožernih igrača Real Madrida s toliko godina, čovjek koji je prekinuo dominaciju Messija i Ronalda po pitanju indvidualnih priznanja. Jako je teško očekivati da ćemo imati nekog takvog opet, nadam se da hoćemo.
Modrić je jedan od najvećih na svijetu, čovjek koji toliko toga pokazuje i još ima za pokazati, toliki trud, zalaganje na travnjaku. Možemo biti sretni da je jedan takav igrač i dalje u reprezentaciji i može samo biti inspiracija za puno mladih nogometaša čije vrijeme će tek doći".
Nije joj pritisak biti prva hrvatska komentatorica nogometa već se nada da će i ostale žene imati barem upola podršu kakvu je ona imala na svom putu: "Moja okolina je nešto što imam veliki blagoslov imati u životu, na što sam najponosnija. Ako bih nešto trebala izdvojiti, onda je to da nisam odustajala, iako je u početku djelovalo zastrašujuće".
Ako je karijerni put udalji od sportskog novinarstva kaže da "ima toliko stvari na ovom svijetu koje možeš raditi da neće svijet propasti". No uvjereni smo da vrijeme ove 23-godišnje profesionalke tek dolazi: "I da ne budem u ovoj sferi sportskog novinarstva i dalje bih s jednakim žarom i jednakom strašću pratila sport, to je nešto što se ne bi mijenjalo".
Cijelu priču pogledajte u novoj epizodi serijala #Ponosna!