Ako krađom smatrate samo pojavu kad vam netko provali u kuću i odnese pola stvari ili vas zgrabi manijak na biciklu i odnese vam torbicu, nažalost nije baš tako. Naime, potkradaju nas na svakom koraku, a osobito na divnom nam Jadranu. Cijene u morskim restoranima zapravo su sofisticirane krađice, jer kako drugačije nazvati četiri lignjice koje su vjerojatno još u dojenačkoj fazi razvoja (duljine max 5 cm) čija je cijena bez priloga 60 kn? Ili pljeskavica s pomfritom – 50 kn ? Prava sitnica, zar ne? A ribu da ni ne spominjem, a ono što je najžalosnije je da se, osim u vrlo skupim restoranima, uglavnom radi o smrznutoj ribi.
Prošećimo malo tržnicom, ako tako možemo nazvati dva štanda u malom selu makarske rivijere. Kilogram breskvi 30 kn, u Zagrebu su jeftinije koliko mi je poznato, no kad nemate izbora kupit ćete. Smokve sa seoskog stabla koštaju 20 kn, a vlasnici se nisu previše namučili da ih uzgoje.
No, nije sve u hrani nešto je i u zabavi, pa ako se klincu probuši luftić, tek ste onda nadrapali jer ono što je na kontinentu 20-ak kuna ovdje je 60-80 kn. Zato savjetujem uzeti više luftića, lopti i ostaloga, za svaki slučaj, da ne biste bankrotirali.
Posebna su priča male trgovine u malim primorskim mjestima. Otiđu lijepo vlasnici u DM i nakupuju kozmetiku i svašta nešto i onda to turistima prodaju po duploj cijeni. Pa ne morate vi kupiti, tko vas tjera, možete sjesti u auto i otići u 20-30 km udaljeno veće mjesto i kupiti sami. Nikome se na moru baš i ne da kuhati pa sam se drznula u trgovinici pitati imaju li zamrznutih pilećih medaljona i skoro su me stavili na stup srama: - Pa što si ja mislim da će oni petljati s mesom zbog nas kontinentalaca koji bi sad svašta htjeli! Da ne spominjem novine, ljeto je i svi čitaju časopise, a vlasnik naruči 3 komada i onda se bunovni turisti ustaju u 7 ujutro i prva tri se pobjedonosno vraćaju s primjerkom časopisa. Kasnije taj isti primjerak šeta selom – kao prije 20 godina, baš slatkoooo...
Kad ste već na moru, baš bi bilo zgodno otići turističkim brodićem na izlet, a ima i nešto zgodno za mlade željne zabave – panoramska vožnja brodom, a na brodu disco kugla – nije li to fora – samo što se umjesto disco glazbe vrti Magazin i neki polunarodnjaci, ma dobro važna je dobra namjera. A posebno je zgodno to što je panoramska vožnja navečer po mraku – no uvijek postoji mašta – vozite se i zamišljate kako izgledaju mjesta kraj kojih prolazite… Tu su i ozbiljni izleti na obližnje otoke – dva sata vožnje – 250 kn pa tko voli… ali kao posebnu napomenu izdvajaju ručak na brodu – jednu ribicu i malo krumpir salate – cijena kao da jedete najfiniji koktel od škampića.
Za one s morskoglavicom (vrtoglavica na moru) tu su i izleti autobusom – skroz cool. Isprobah ovu varijantu i oduševio me… vozač. Čovjek je živa enciklopedija, poznaje valjda sve mitove i legende ovih krajeva, sjaaaajan, vozi, priča, ma za svaku pohvalu.
No, vratimo se mi lopovluku. Što mislite, potkradaju li vas koji plaćate TV pretplatu? Gledate pretpotopne filmove po milijunti put, plačete uz prastare serije i slično.
A što kažete na krađu kreditnih kartica? Nedavno je djedu moje poznanice otuđen cijeli iznos s tekućeg računa, a ono što je zgodno, kartica mu je nestala u krugu banke... Naravno, u banci će vam reći da je to nemoguće, da njihove kamere sve zabilježe, a kad se obratite policiji kažu vam da su lica na kamerama mutna jer su one okrenute prema suncu. Ma, zbog njihove efikasnosti povećala bi im plaće barem još 3 puta...
Ali moj apsolutni cjenovni favorit je na autoputu – dućani uz benzinske pumpe. Iako neke imaju famoznu ponudu, od svježe cijeđenih sokova pa nadalje, tamo ne ulazite ako niste jaaako bogati ili ako niste prije popili koji apaurin, jer mogli biste i ne stići do mora.
Sigurno i vi imate neke zgodne primjere krađa, podijelite ih s nama...
Vaša Ema Jurić