Koliko puta ste se to pitali? Sigurno često jer općenito je poznato da šefovima stalno nešto nije dobro, da su jako zahtjevni, da često ne znaju što žele, ali očekuju čuda od vas. Kako bi bilo lijepo da možete zaviriti u njihove glave i njihove misli i pročitati što žele. No, to bi bilo prejednostavno. Ovako je zabavnije – odete gatari pa onda malo bacite tarot, pa zavirite u staklenu kuglu, pa razmišljate o teoriji vjerojatnosti, pa ispitate sve njegove bivše i sadašnje suradnike. Ima još jedna tehnika koja kaže: 'Da biste nekoga razumjeli, stavite se u njegove cipele'. Kako da ne.tavila bih se ja u neudobne štikle, ali ništa mi to neće pomoći. Znate li zašto? Jer svi smo mi jedinke s vlastitim životnim iskustvima, različitim načinima razmišljanja, dobrim i lošim danima.
Mi žene imamo i slatke male hormončiće koji često upravljaju našim raspoloženjem. I nemojte se zavaravati da ćete „uskakanjem u tuđe cipele“ moći razumjeti nekoga drugoga. Nećete, jer ako niste majka, nemate pojma što znače besane noći, ako imate visoku plaću, ne znate što znači strepiti svakog mjeseca hoćete li moći platiti račune.
No, vratimo se mi našim dragim šefovima i pokušajima da proniknemo u njihove želje, stavove, raspoloženja i slično. Mislim da je veliki nedostatak mnogih šefova neproslijeđivanje informacija podređenima jer tako nije jednostavno funkcionirati. Kako ćete pobogu napraviti strategiju ako ne znate osnovne smjernice svoje firme? Ili napraviti financijski plan ako nemate blagog pojma kakvi su poslovni planovi i ulaganja? A nažalost ne postoji način da se intravenozno ili nekako slično priključite na svog šefa i da vam informacije jednostavno stignu u izvornom obliku iz njegove glave.
Pitate se što vam je činiti? Već dugo o tome razmišljam jer, na koncu, nezadovoljstvo šefa ogleda se i na našem raspoloženju, a ako je ono trajno, možda nam ne gine niti otkaz. Sigurno znate onu katastrofalnu brojku nezaposlenih, zar ne? A možda i slušate na poslu kako je hrpa ljudi na burzi i ako vi nećete raditi kako i što šef hoće, netko će sav sretan dočekati da vas zamijeni... – ovu rečenicu osobno smatram mobbingom, ali nećemo o tome ovom prilikom.
Nije se jednostavno nositi s ovom situacijom, no ne zaboravite da uvijek, ali uvijek imate mogućnost izbora, a to je ili se prilagoditi šefovim željama (jer imate kredit i ne možete si priuštiti otkaz, jer obožavate svoj posao, jer nemate volje tražiti novi posao) ili jednostavno otići. Ne bih vam savjetovala odlazak ako nemate već neko novo radno mjesto u planu, osobito u današnje vrijeme krize. Paradoks je da dok radite obično se pojavljuju i druge opcije, a kad ste nezaposleni posla ni u ludilu. Dakle recimo da ste odlučili ostati. Kaže jedna narodna: 'Veži konja gdje ti aga kaže'. Drugim riječima radite ono što se od vas traži. Najgore je biti tvrdoglav i inzistirati na poslovnim zadacima koji su isključivo vezani za vaš djelokrug rada. Tako ćete jako iritirati šefove, a što prije shvatite da oni od vas mogu zahtijevati što god žele, ako je to ono što je trenutno potrebno vašoj firmi. Osim toga, prihvatite li još neke druge zadatke, kolegama ćete biti draži kao osoba koja je uvijek spremna pomoći, a i šefovi će to sigurno primijetiti (osim ako nemate nekog voditelja iznad sebe koji sebi uzima sve zasluge). Zato budite mudri i odlučite ostati ili otići, a ako ostajete prihvatite ovo kao razdoblje kad jednostavno nećete profesionalno rasti i razvijati se, no pokušajte funkcionirati uz najmanji mogući stres. Izvan posla potražite stvari koje će vas veseliti i u kojima ćete pronalaziti osobno zadovoljstvo, a posao shvatite samo kao nešto što trebate odraditi na najbolji mogući način... Naravno, do neke bolje prilike.
Kakvi su vaši šefovi?
Vaša Ema Jurić