Postoje dva tipa ljudi u prosincu: oni koji ne mogu pogledati nijedan božićni film i oni koji bi bez razmišljanja gledali iste filmove svake godine i po nekoliko puta. Božićni filmovi imaju mogućnost da nam brzo poprave raspoloženje, uljuljkaju nas u osjećaj sigurnosti i daju nam vjeru da će na kraju ipak sve biti dobro.

Blagdanski filmovi su predvidljivi. Netko napravi veliki životni preokret u dva dana, zaljubi se u potpunog stranca u malom kafiću naručujući vruću čokoladu, prekida s toksičnim partnerom, pomiri se s obitelji nakon godina svađe... I mi to gledamo, i pitamo se "Zašto u stvarnom životu nije sve tako jednostavno?".

Ali život nije film, nije uvijek romantičan. I zato su ovi filmovi psihološki zanimljivi. Ne zato što se s njima možemo povezati, nego zato što su vrlo jasni i predvidljivi.

Ponekad božićne filmove gledamo ponovno i ponovno

Razmislite, sigurno postoji neki od klasika ili pak noviji film s ovom tematikom koji ste gledali već nekoliko puta i znate radnju napamet. Sagledajmo to ovako:

Poznati scenariji smanjuju stres. Mozak voli predvidljivost jer predvidljivost znači sigurnost. Kada unaprijed znate happy end nema potrebe za napetošću. Zato nas ti filmovi smiruju.

Uvode nas u jedno posebno razdoblje. Tradicija djeluje kao psihološki alat. Daje strukturu, vodilju. Krajem godine kad nas stisnu stresovi, rokovi, financijski problemi, ovakvi filmovi su nam predah i bijeg od stvarnosti.

Podsjećaju nas što blagdani znače

Podsjećaju nas na sklad, toplinu, povezivanje s dragim ljudima... Iako na prvi pogled to djeluje vrlo idilično, u filmovima su vrlo često prikazani plošni, skroz pojednostavljeni odnosi. U njima se razmirice rješavaju jednim razgovorom i zagrljajem ispred božićnog drvca. U stvarnosti često je potrebno uložiti puno više napora. Od postavljanja granica, beskrajnih razgovora o istim traumama, povrijeđenosti, čak i raskidanje odnosa.

Jako je važno da iz ovoga naučimo razliku između onog što bi željeli i što moramo pod svaku cijenu. Npr. Željela bih da obitelj bude zajedno na Božić, ali ne moramo ako nije moguće.

Nikad neće biti idealni scenariji kao iz filmova. Sve na vrijeme, savršeni svi sljedovi hrane, ali to ne znači da baš takvo nije dobro i autentično.

Filmovi imaju stereotipne likove

Uglavnom to bude dobra i skromna osoba, toksični partner, novi partner koji se pojavljuje kao "spasitelj", strogi roditelji, komplicirani šef koji stvara probleme... Zatim postoje i uloge osobe koja želi sve da bude savršeno na taj dan, "crne ovce" koja je uvijek kritizirana u obitelji, onog koji smiruje situaciju, uzornog djeteta, zabavljača koji se trudi dizati atmosferu...

Jako je važno da se ne poistovjećujemo s tim ulogama i da ih ne tražimo u svom okruženju. Iz tih uloga možemo nešto naučiti, ali ih ne možemo uzimati kao primjer osoba u našoj okolini.

Profimedia

Daju nam prividan osjećaj da će sve biti lako i da će se sve riješiti

Iako nam u ovo vrijeme treba taj dašak čarolije i vjere, život ipak nije film. Radnja je uglavnom bazično ista. Dvoje ljudi se upozna, proživi nešto uspona i padova, pa dođe scena gdje se jedno ukrcava na avion, a drugo trči da ga spriječi jer je shvatio/la da je ta osoba ljubav njegovog života.

U stvarnosti odnosi se ne popravljaju trčanjem za avionom i scenom pred 50 putnika, grljenjem i zakletvom na vječnu ljubav već postavljanjem granica, dobrom i iskrenom komunikacijom, opraštanjem...

Iako je poanta očita, kao i u filmu pojedinac treba biti iskren, otvoren, ne bojati se pokazati osjećaje osobi do koje mu je stalo.

Što kad film završi?

Lijepo je uploviti u taj čudesan svijet i na sat, dva zaboraviti svoje svakodnevne probleme, ali što kad film završi? Božićni filmovi završavaju sa zaključkom da se sve posložilo, a što ako se nama nije ništa posložilo?

I činjenica je da ne možemo uzeti taj happy end iz božićnih filmova, ali možemo uzeti nešto drugo. Možemo vidjeti što nam je iz njihovih života potrebno. Je li to pomirenje s nekim, oprost, postavljanje granica, odmor, pokazivanje emocija... U filmovima možemo naći inspiraciju i motivaciju ako dovoljno duboko gledamo.

Božićni filmovi nisu upute za život, ali jesu mali podsjetnici. Podsjetnici da na kraju svi želimo mir, ljubav, osjećaj pripadnosti... I možda naš sretan kraj godine nije filmski spektakl ali je dovoljan.

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena. hr: Osjećate se loše oko blagdana? Kad 'savršenstvo' postaje teret

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena.hr: Kako smanjiti šećer u prehrani? Ovo su najbolje alternative