Iako nam je svima 2020. godina bila prepuna izazova, posebno su bili pogođeni ugostitelji. Snaći se u moru sigurnosnih mjera i pružiti ljudima izvrsnu kvalitetu usluge postao je pravi labirint zadataka, a uz to je došla i odluka o zatvaranju kafića i restorana. Iako su sad otvorene terase kafića, pred Maju Mudrovčić Garvan, vlasnicu poznatog Cat Caffea u Zagrebu, stavljen je veliki izazov.
Uz sve te nedaće, tu je i briga o mnogim macama koje su sklonište od strašnih uvjeta ulice pronašle u ovom omiljenom kafiću. No Maja se unatoč svemu tome odlično snašla i pokazala nam koliko upornost, odlučnost i ljubav prema poslu mogu nadvladati sve prepreke.
Porazgovarale smo s njom i otkrile kako se sa svim tim situacijama nosi te što je to što ju u najtežim situacijama pokreće, ali i opušta.
Biti sam svoj šef san je mnogih, ali isto tako je i vrlo težak zadatak. No Maja je bila uporna u svom naumu i tako je zaživio prvi Cat Caffe u Hrvatskoj.
"Cijelog života obožavam životinje i odrasla sam uz njih. Inače dolazim iz poduzetničke obitelji i oduvijek sam znala da želim imati nešto svoje i stvarati, željela sam stvoriti mjesto gdje ću moći iskoristiti svoju maštu i ideje, a pritom se ne moram nikom pravdati i tražiti odobrenje. Tako sam nekoliko godina štedjela iako nisam u tom trenu znala za što točno štedim i što želim otvoriti."
Sam koncept kafića u kojem nam u ispijanju kave društvo rade mačke poprilično je neobičan, pa smo Maju, koja je inače strastveni putnik, pitale kako je uopće došla na tu ideju.
"Koncept Cat Caffea sam prvi puta vidjela na internetu, a nakon toga sam ih i nekoliko posjetila na nekim od svojih putovanja. Mogla sam uživo vidjeti kako to točno funkcionira, neke od ideja sam prihvatila, a neke modelirala po svome. Željela sam da naš Cat Caffe bude topliji, da se ne plaća ulaz kao u drugim Cat Caffeima, da nema nekog vremenskog ograničenja koliko gost može ostati i da se gosti i mace jednostavno osjećaju kao doma."
Iako se radi o vrlo jedinstvenoj ideji, probiti se na ugostiteljsku ponudu Hrvatske nije uvijek lako.
"Na početku se zbog zainteresiranosti medija nije činilo da će biti teško, no kako je vrijeme prolazilo shvatili smo da je općenito opstanak ugostiteljstva u Hrvatskoj težak. Mediji i reklama nam mogu gosta dovesti jednom, no mi se moramo potruditi da uspijemo gosta i zadržati. Početak je bio težak jer kada sam otvarala Cat Caffe znala sam puno o mačkama, ali ništa o ugostiteljstvu. No uz pomoć prijatelja ugostitelja koji su mi postali zaposlenici ubrzo sam i taj dio naučila."
Za opstanak kafića vjerojatno i ne bi bile dovoljne samo mačke pa je ekipa s kojom je radila odlučila proširiti i kreirati jedinstvenu ponudu napitaka po kojoj ih danas poznajemo.Tako u Cat Caffeu možemo popiti kave poput Meow-chiata, Ca-purr-china kao i razne šarene galaxy i unicorn napitke sa šljokicama te koktele sa šaljivim nazivima poput Mačkito i Crazy cat lady. Za takve nove ideje zbilja treba imati mašte.
"Uglavnom sa svojim timom ljudi smišljamo zajednički napitke, kao što i sve ideje radimo zajedno. Većinom napitke za svaku sezonu smišljaju djelatnice koje su ujedno i prave umjetnice. Ja ponekad i imam neku ideju, to im prezentiram iz glave, a one na šalici kave savršeno dočaraju moju zamisao."
Poseban koncept i zanimljiva ponuda ipak ne mogu protiv pandemije koja je pogodila sve, pa tako i Maju i njezine zaposlenice.
"Prošlu godinu je zaista bilo teško preživjeti u poslovnom smislu i to vjerujem ne samo ugostiteljima. Na početku dolaska korone ljudi su bili jako uplašeni i tjedan dana prije zatvaranja prestali su dolaziti. Trebalo se paziti i na alate komuniciranja i zbog morala ne organizirati evente i sadržaje na koje bi istovremeno moglo doći više ljudi. Isto tako paziti koje poruke poslati da i ljudi dalje dolaze, a istovremeno ostaju odgovorni."
U svemu tome, tu su i mace koje su navikle na svakodnevno maženje i spavanje u krilu gostiju.
"Zatvaranje kafića nam je posebno teško palo zbog maca. Netko tko ima klasičan ugostiteljski lokal može ga samo zatvoriti i nema dodatne brige. Mi u tom trenu nismo znali koliko će to trajati i kuda ćemo s macama. Naravno mace bi uvijek bile zbrinute, dio kod nas doma, dio kod kolegica s posla. Najviše nas je iznenadilo što su se nakon potresa javili brojni dragi ljudi koji su se ponudili da bi trenutno zbrinuli mace. I to nam je puno olakšalo, neke od tih maca su nakon toga ostale kod njih i zauvijek. Macama su naravno falili ljudi jer to im je odjednom bio šok kada su ljudi prestali dolaziti, a kafić bi prije toga bio pun i navikle su na pažnju."
Nakon korone došao je još jedan šok – potres. No problemi nisu stali ni tu.
"Šteta i nije bila toliko velika i nije toliko ostalo fizičkih posljedica koliko psihičkih na nas i na mace. No još uz to sve zadesila nas je i poplava. U nekoliko navrata zbog toga svega smo i pomislili zauvijek zatvoriti, no ipak smo odlučili boriti se ponajviše zbog stalnih gostiju koji kod nas dolaze i budućih maca kojima možemo pronaći domove."
Ni potres, ni poplava, a niti privremeno zatvaranje kafića nisu zaustavile Maju i njezin borbeni duh. U ovo vrijeme lockdowna ona i njezin tim nisu mirovali nego su iskoristili dane za preuređenje kafića.
"Vjerovali smo da će se nekad ponovo desiti najavljivani drugi val i lockdown i ovoga puta smo ga željeli dočekati spremni. Preko ljeta smo pazili na troškove i pokušali štedjeti, planirali smo obnoviti zidove, podove i grebalice, također neka oštećenja koja su nastala od potresa i poplave. Trenutno nam je lakše psihički da se fokusiramo na neke ljepše stvari i nove ideje, da se imamo čemu veseliti."
Osim što Maja uspješno vodi kafić, i sama je velika aktivistkinja za prava maca, ali i ljudi. Kroz njezinu stručnu skrb je prošlo mnogo maca koje su pronašle nove domove, a ima i nekoliko onih koje su svoj trajni dom pronašle u njezinom.
"Trenutno imam doma svojih osam maca, 11 u kafiću i ponekad se nađe neka na privremenoj skrbi kod prijatelja. Dio toga je naravno zabava i lijepi trenuci, ali onaj veći dio je velika odgovornost. Nema više putovanja kao nekada i slobodnog vremena. Možemo uživati u sreći kada su nam sve mace zdrave. Ponekad se zna desiti bolest i onda svakodnevno moramo veterinaru. Ovo ljeto nam je bilo posebno teško jer uz to sve smo sklonili s ulice mace koje su već u startu bile slabijeg imuniteta i bolesne. Uz posao svakodnevno smo vodili više maca veterinaru i u slobodno vrijeme brinuli o njima. No kad vidiš da se izvuku i pronađu svoje domove sve što je bilo teško brzo se zaboravi."
Biti poduzetnica u ovo doba je poseban izazov. Zanimalo nas je kako se jedna uspješna žena nosi s ovom situacijom, ali i kako se opušta od silnog stresa.
"Prošla godina nam je stvarno svima pravi izazov, mislim da se ne može ništa više desiti što bi me moglo šokirati. Kada se desi neka nesretna situacija prvo sam dva dana u šoku gdje ne mogu raditi ništa osim razmišljati o situaciji. Nakon toga znam da moram to prihvatiti što god da je i krenuti dalje i usmjeriti se na nešto drugo. Opuštam se ako znam da su mi mace zdrave i volim ih promatrati u njihovoj igri. Te kao i većina ljudi, navečer se volim opustiti uz serije ili knjige."
Biti snažna u ovim je trenucima ključno, ali uvijek nam je potrebna i podrška okoline. Osim u macama, Maja ju je pronašla u bliskim ljudima.
"Najveća su mi podrška suprug i obitelj. Također prijatelji, djelatnici, suradnici i stalni gosti. Bez svakog od njih ova ideja ne bi zaživjela niti bi se mogla održati. Svi pridonose svojim idejama o kreiranju napitaka, evanata, idejama o uređenju, pomažu oko mica. Funkcioniramo kao mala zajednica s istim ciljevima i namjerama."
Kaže kako poslovnih uzora od poznatih osoba nema, te da su njezini najveći uzori svi mali ljudi bilo da imaju svoje malo poslovanje ili su negdje zaposleni i uspiju funkcionirati u ovom društvu i preživljavati u današnje vrijeme.
Upitale smo ju ima li kakav savjet za sve nas koji se svakodnevno borimo s posljedicama pandemije, potresa i ostalih nepredvidivih situacija.
"Svatko od nas se u ovom vremenu ima pravo nositi s pandemijom na svoj način. Netko će pokušati naučiti nešto novo, netko će iskoristiti vrijeme za odmaranje, netko će pasti u depresiju, netko će uživati u miru, a nekome će biti previše tiho… i po mom mišljenju to je sve u redu, svi se nosimo s ovom situacijom najbolje što znamo i vjerujem da će iz ovoga svatko od nas izaći jači i s nekim iskustvom. Osobno pokušavam ne razmišljati o crnim stvarima i usmjeriti se na pozitivno. Razmišljam da sam sretna dok su moji bližnji zdravi i dok imamo od čega živjeti. Spašava me rad i kada sam produktivna. Razmišljam o nekim novim pothvatima iako ih nikada možda neću ostvariti. Treba misliti na druge, ali ne zaboraviti sebe."
Nas je posebno oduševio njezin pozitivan duh, a vjerujemo da će Majina upornost, trudi i zarazna predanost poslu inspirirati mnoge.
"Život je jednostavno takav da prolazimo ponekad teška razdoblja, pa nam onda dođu ona dobra i tako u krug. Poslije svake kiše dolazi sunce, i ovo će se jednom završiti."
Mace su odličan prijatelj u ove izolirane dane, pa samo ju za kraj upitale može li nam preporučiti gdje se možemo javiti u potrazi za novim čupavim članom obitelji.
"Mace su odličan prijatelj za izolirane dane! Stvarno s njima nikada nije dosadno, ponekad ih satima u tišini promatram što rade. Također su odlične kao terapeuti i savršene za vremena kada ste uzrujani ili tužni. Također je znanstveno dokazano da mačje predenje snižava stres. Danas postoje brojne udruge gdje možete udomiti mace. Skoro svaki grad već ima neku životinjsku udrugu. Mi smo osobno surađivali s udrugama: Faun Kutina, udruga Devet života iz Osijeka, Prava šapa, Hrabre njuške… i nikada nije bilo bolje vrijeme za udomiti novog člana obitelji."