Svi imamo pravo i potrebu doživjeti širok raspon emocija – sreću, tugu, zabrinutost, ljutnju… Iako je uz smijeh i zadovoljstvo sve ljepše, ne možemo – ni ne trebamo – uvijek biti sretni. Različite životne situacije i događaji utječu na psihičko zdravlje, a važno je i brinuti o sebi. Priuštiti si dane odmora, bez stresa, propitkivati se čime si zadovoljna, a što bi mogla još bolje.
Nije neobično da se s vremena na vrijeme osjećaš 'prazno'. To je onaj neopisivi osjećaj kao da ti nešto nedostaje. Ono kao naoko imaš sve, a i dalje si nekako nezadovoljna. Psych Center objašnjava da se osjećaj praznine može manifestirati kao osjećaj usamljenosti, zbunjenosti oko vlastitih ciljeva i/ili svrhe te kao nedostatak motivacije za svakodnevne stvari. Psiholozi tvrde da trenuci u kojima imamo vremena promisliti o sebi i životu mogu 'probuditi' prazninu.
Zašto se javlja?
Nekoliko je glavnih razloga za to. Kako navode, možda si s vremenom izgubila dodir sama sa sobom pa se već dugo nisi osvrnula na vlastiti život. Možda ti se čini da ti trenutno nedostaju konkretni ciljevi ili si se pak našla u začaranom krugu 'posao-kuća' koji ti nije ostavio dovoljno vremena da se posvetiš sebi.
Naravno, osjećaj praznine može se javiti u trenutku kad je izgledno da ti nedostaje podrške i kvalitetnih međuljudskih odnosa. Kvaliteta odnosa s obitelji i prijateljima jako je važna, a čini li ti se da ti nedostaje emocionalne povezanosti, društvo koje te ispunjava i sluša, nerijetko se javlja 'praznina'. Nadalje, ovaj osjećaj mogao bi se javiti i jer si dugo vremena sa strane stavljala vlastite potrebe i usrećivala isključivo druge – pa se tu izgubila.
Zadnje, ali ne manje važno, 'praznina' može biti povezana s tugom i neriješenim prošlim iskustvima. Možda si dugo držala u sebi to kako se osjećaš pa se posljedica manifestirala na ovaj način. Zato je bitno otvoreno govoriti o mentalnom zdravlju i po potrebi, potražiti pomoć.
Zastani i slušaj sebe
Kako kaže psihoterapeutkinja Ashley Eder osjećaj praznine nije uvijek znak depresije. No i može biti prati li te duže vrijeme. To će precizno moći odrediti samo stručnjak stoga je važno slušati što ti tijelo poručuje. Upravo bi ti terapeut mogao pomoći otkriti izvor 'praznine', a ako se on javlja nakon određene traume, slika je nešto kompleksnija jer treba vremena za procesuiranje takvog događaja.
Dakle, važno je prepoznati vlastite osjećaje i potrebe. Koliko god bilo izazovno, ne treba to sve držati za sebe. Primjerice, javlja li ti se 'praznina' nakon gubitka ili životne promjene, daj si vremena za procesuiranje svega, a psihoterapeutkinja Eder sugerira da u procesu osvještavanja emocija suosjećajno razgovaraš sama sa sobom. To je dobra polazišna točka.
Zapiši osjećaje
Bez obzira na obaveze, svako toliko trebala bi si dopustiti da budeš sama i pogledaš 'unutra'. To može uključivati istraživanje vlastitih želja, strahova, nada i snova. Budući da različitim ljudima odgovaraju različite aktivnosti možda ćeš otkriti da ti meditacija, pisanje ili vježbanje pomažu da se ponovno usredotočiš. Taktika koju stručnjakinja predlaže jest da postaviš štopericu na pet minuta te se u tom razdoblju zapitaš kako se trenutno osjećaš. Dosadno ti je? Ushićena si? Pomalo zabrinuta? Ili pak uzbuđena? Zapiši što ti je umu – upravo bi ti to moglo pokazati koliko je važno istraživati sebe.
Vođenje dnevnika moglo bi ti pomoći u borbi s ovim osjećajem. Zapitaj se pitanja poput: Jesam li se osuđivala ili uspoređivala s drugima? Govorim li sebi pozitivne stvari? Ili sam sklona primjećivati neuspjehe te se nazivati pogrdnim imenima? Brinem li se za svoje zdravlje? Kakva sam u vezama? Koliko ljudi je zapravo uz mene? Pokazujem li sama sebi suosjećanje?
Nakon što istražiš ono što osjećaš (po potrebi uz psihološku pomoć), mogla bi uvidjeti koje stvari bi mogla unaprijediti i kako pristupiti životu. Cilj je osnaživanje za pozitivne promjene. Zato zastani, razmisli o svojim osjećajima, pohvali se i ne boj se potražiti podršku. Nisi sama.